fbpx
Menu & Search

Ajkula za proslavu veka

Ajkula za proslavu veka

Ove godine, avangarda je navršila vek. Kompanija Citroën osnovana je 1919. i prvi trocifreni jubilej obeležen je velikim skupom u mestu La Ferte-Vidam.

Stoti rođendan se slavi jednom, te su gosti dovezli svoje ševrone iz celog sveta. U slavljeničkoj koloni koja je brojala hiljade gostiju bilo je i nekoliko automobila sa Balkana, te ova beogradska Ajkula iz 1966. godine. Njen vlasnik je niko drugi nego Žika Ajkula, čovek čije se ime već dugo neraskidivo vezuje za DS seriju i iskusni mehaničar koji o njima brine i drži ih večno mladim.

Pre nego što smo započeli priču o Ajkuli koja je stigla na slavlje, sa Žikom smo ispričali njegovu ličnu istoriju koja ga je i dovela do nadimka Ajkula: „Dvehiljadite godine, sa promenama, shvatio sam da i mi treba da se menjamo. Pre sam vozio Renault 5 Alpine, Trabanta, Ladu 1600 Special, jednostavno nisam znao šta je auto za mene. Radio sam u javnom preduzeću u saobraćaju, gledao sam sve automobile, ali nisam znao šta mi je cilj. Onda sam izabrao najkomplikovaniji auto kog je bilo kod nas. Zahvaljujući zakonu o luksuzu, viđao sam ih po parkinzima napuštane i zapuštene. Tad ona još nije bila automobil veka, nije bila ništa, ali ja sam se odlučio za nju, prvo iz hobija.“ Malo po malo, Žika je počeo da pretvara hobi u posao i u tom procesu se specijalizovao za model DS čije je sve specifičnosti kroz godine upoznao.

Zelenu Ajkulu koja je danas pred nama Žika je nabavio pre petnaestak godina, ali je dugo stajala zatvorena. Ali, kako se stogodišnjica bližila, Žika je shvatio da je baš ovaj DS osnova koju treba obnoviti i u njoj otploviti put Francuske. Ona je tako izvađena iz garaže, prekontrolisani su delovi limarije koje treba spasiti ili zameniti i radovi su polako počeli. Zahvaljujući Žikinom iskustvu, te spremnom lageru delova, DS je sklopljen, ofarban i registrovan za samo mesec dana. Žika je izabrao kombinaciju bledozelene karoserije, belog krova i crvenih čeličnih felni preko kojih su postavljene ratkapne. Pre odlaska u svoju postojbinu, ova Ajkula je testirana na putovanju do Zagreba: „Moj prijatelj Tino je mesecima pričao da će ići na taj skup u Ferte-Vidamu. Kupio je Žabu, kako je oni zovu. Bila je lepo ofarbana, ali nije ispitano šta sve radi, a šta ne radi. Jednog jutra je na kraju otkazao menjač. Ispostavilo se da nije valjala lamela. Bio je petak i nije izgledalo kao da će moći da krene. Mi smo našu već završili i registrovali, pa smo krenuli do Zagreba da saniramo kvar da bi Tino otišao na skup o kom je toliko pričao.“ Kako nam je Žika kazao, na putu do Zagreba je otkrio curenje hladnjaka, problem koji je rešen u Beogradu. U nedelju u tri ujutru, Ajkula je već bila spremna i ponovo vozila ka Zagrebu, ali ovog puta samo kao usputnoj stanici za Ferte-Vidam.

Put do Francuske bio je okupan suncem, a Ajkule su jezdile bez ikakvih nepredviđenih situacija: „Iz Zagreba smo krenuli sa još jednim bračnim parom sa Ajkulom i Tinom. Skup je bio monumentalan, tipično francuski. Da je bilo ko drugi to radio, skup ne bi tako izgledao. Prvo je sve delovalo potpuno haotično, zbog mase ljudi i automobila i činilo se da nema nikakvog reda. Ipak, sve je bilo raspoređeno kako treba — desno su bile Ajkule, levo Spačeci, u drugom kutku stariji automobili i sve je onda imalo smisla. 2005. godine sam bio na pedesetogodišnjici Ajkule i taj skup je bio dosta drugačiji. Na stgodišnjici su bili izloženi svakakvi Citroëni, i nesređeni i sređeni, i obične Ajkule i Chaproni…“

Kao kompanija brojnih inovacija, Citroën zaista jeste obeležio dvadeseti vek, a Ajkula je jedan od najsjajnijih dragulja zamišljenih i realizovanih u genijalnim umovima dizajnera i inženjera. Veličanstveno komplikovane, Ajkule i dalje plove drumovima širom sveta, a vrsni mehaničari poput Žike nose velike zasluge za to. Upravo zato, Žikino mesto jeste bilo u Ferte-Vidamu, za volanom još jednog njegovog uspešnog projekta.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments