Herbi sa Jadrana

volkswagen-beetle-herbie-zlatko-tivat-cover

Mnogo pre nego što je Munja Mekvin osvojio srca najmlađih, ali i nas starijih, jedan potpuno drugačiji automobil sa jakim karakterom bio je prva prava automobilska zvezda.  Od 1968. godine i svog prvog pojavljivanja na filmskom platnu, Buba zvana Herbi je postala deo VW ikonografije širom sveta. Zlatko se sa Herbijem upoznao kao dete, zahvaljujući Rai Uno i Rai Due programima koji su često emitovali čitave serijale njegovih avantura, ali pre svega ističe da je Buba u njegovom životu bila praktično oduvek: “Moglo bi se nazvati i porodičnom pričom, s obzorom da, kada se dobro sračunaju datumi, vrlo lako se moze desiti da sam začet upravo u Bubi koju je moj otac vozio neposredno prije mog rođenja. Nažalost, ja je nisam zatekao svojim rođenjem, tako da je nisam ni mogao naslijediti. Ljubav prema Bubi se razvijala još u ranom djetinjstvu, gledajući fotografije po albumima sa raznih kampovanja mojih roditelja, gdje se uvijek pojavljivala po neka Buba u pozadini.”

Godine gledanja u Bube sa porodičnih fotografija urezale su čuvenu siluetu duboko u Zlatkovu svest, te kako je dolazilo vreme za kupovinu prvog automobila, njemu je samo jedan bio na umu: “Sve su to slike koje su se na kraju premotale kada se donosila odluka o kupovini mog prvog automobila. Nije bilo sumnje da će to na kraju biti Buba. Sa budžetom za kupovinu košarkaških patika, sa svojih nekih šesnaestak godina, moj otac i ja odlazimo i kupujemo moju prvu VW Bubu. Bio je to model Bube 1200 iz 1975. godine. Restauracija sa mnogo propusta je bila mukotrpan proces, koji je trajao oko godinu dana, ali efekat je postignut. Sa svojih osamnaest godina, počeo sam da vozim svoju prvu Bubu, koja je bas slučajno bila zelene boje kao i ona koju su moj djed i otac vozili” Na svojoj prvoj Bubi, Zlatko se upoznao sa njenim osnovama funkcionisanja, mehanikom, ali i slabim tačkama i sopstvenim propustima usled neiskustva, budući da se Buba kvarila i njena limarija je propadala. Zbog toga, on ju je uskoro prodao, ali je zato kupio novu Bubu, onu koja danas ponosno nosi broj 53 na haubi i vratima.

“Ovoga puta, Buba je bila u mnogo boljem početnom stanju za restauraciju, mnogo ljepši i stariji model itd. S obzorom da je Buba bila buljavi primjerak 1200 iz 1967. sa ovalnim farovima, u L87 pearl weiss boji, moga oca je automatski podsjetila na Herbija. Tu nije bilo dileme, nakon godinu dana restauracije, osvanuli su trkački amblemi baš kao u filmu.” počeo je Zlatko priču o svojoj sadašnjoj Bubi. Početak njihovog putovanja bio je 2006. godine, a Buba je od tada pretrpela još modifikacija u skladu sa ukusom vlasnika: “Kako čovjek odrasta i sazrijeva, i njegova viđenja tog automobila se mjenjaju. Svi znamo da Buba trpi razne modifikacije, a ja sam na svojoj uradio mnogo, ali ništa što bi poremetilo njenu autentičnost. Niti jedna modifikacija nije urađena da se jednog dana ne može vratiti na originalno stanje. Originalne felne su zamjenjene čeličnim hromiranim felnama od Porschea 356. Naprijed uske 4.5” a pozadi 5.5”. Naprijed i pozadi su postavljeni vazdušni jastuci i spuštene glavčine koje omogućavaju da se automobil što vise spusti na zemlju. Tu je i vazdušni kompresor, rezervoar za vazduh za podizanje automobila pomoću daljinskog upravljača, kod ljubitelja ovog sporta poznato kao Air Ride. što se estetike tiče, ugrađeni su i pop-out zadnji suvozački prozori koji zaista utiču na udobnost vožnje po vrelim ljetnjim danima.” Kako Zlatko dodaje, izmene su se nastavile i pod haubom: “Uradio sam i jači motor. Nekada je to bio 1,200ccm, kasnije 1,600ccm da bi danas Herbija pogonio 1,900ccm motor. Da ne bude dileme, to nije motor iz nekog drugog automobila, to je originalni motor, samo razbušen i pojačan.” Sve radove osim lakirerskih Zlatko je obavljao samostalno, uz nesebičnu pomoc kolega iz VW Classic Club Montenegro, čiji je i predsednik.

Od kada je sredio Bubu, Zlatko se trudi da je vozi svuda i što češće, a posebno uživanje mu predstavlja zajednička vožnja sa porodicom: “Herbi nije klasični oldtajmer, ovo je automobil u svakodnevnoj upotrebi i sto se putovanja tiče, uglavnom stiže svugdje, od plaže do planine! Gdje moja porodica ide, ide i Herbi. Herbie je postao dio porodice, vole ga moja djeca, moja supruga, moja rodbina.” Takođe, važan deo Zlatkovog VW iskustva je druženje sa drugim ljubiteljima širom Balkana, pa je tako zajedno sa porodicom i Herbijem do sada posetio mnoge skupove: “Sa Herbijem sam obišao veliki broj VW susreta, kao što su Zlatibor, Mladenovac, Šabac, Laktaši, Makedonija, Bled… Svaki od njih dva ili više puta. I dalje planiram da obilazim VW I oldtajmer susrete, koliko to budu slobodno vrijeme i finansije omogućile.”

Jedna savršeno sređena Buba uvek privlači pažnju, a kada je ona istovremeno i lik sa TV ekrana, Zlatko rado priznaje da reakcije ne izostaju: “Uglavnom gdje god se pojavi, Herbi plijeni svojom pojavom i privlači pažnju. Nekome je to interesantno jer prepoznaje Herbija kao dio pop kulture, nekome je samo interesantna kao pojava, neki misle da je u fazonu trkačkog automobila, pa su spremni i na provokacije, ali jedno je sigurno, nikoga ne ostavlja ravnodušnim!” Pored toplog Jadrana i uz zalazak sunca, Zlatkov Herbi ni nas nije ostavio ravnodušnim, te zaista verujemo da ovaj vazdušno hlađeni tivatski šarmer neće ostaviti ni vas.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

Pošaljite prvi komentar