fbpx
Menu & Search

Mini perfekcija

Mini perfekcija

Sedamdesete godine bile su doba u kom je Fića i dalje bio najčešći činilac u uličnom pejzažu širom Jugoslavije. Zastavino čedo bilo je realnost većine mladih vozača, suočenih sa preprekom koja do današnjeg dana pogađa svaku generaciju novostasalih automobilista — finansijama. Kao predstavnik stare garde, i Ljuba se u mladosti suočio sa najtežim izborom, a to je bio nedostatak izbora. Za volanom Fiće, on je kao mlad želeo Minija, a danas kao renomirani restaurator sa višedecenijskim stažom i pedantnim rukama, Ljuba se sunčanim vikendima vozi u plavo-belom Miniju iz 1971. godine.

„Dugo se ja bavim restauracijama“, počeo je Ljuba „Tu su prvo bili BMW-i, njih sam i najviše radio. Jednu 2002, a posle sam uglavnom radio E23 Sedmice. Kada sam to krenuo da radim, onda ih je imalo, sada ih više i nema. Radio sam samo one sa bogatom opremom — šper diferencijal, šiber, ptičiji javor, perforirana koža, grejanje sedišta i tako dalje…“ Mnogo pre BMW-a, želja za Minijem trajala je od dečačkih dana i bila je tiha patnja. U svojim tinejdžerskim godinama, Ljuba se zato posvetio Fići, oprobavši se i na trkama, a Miniji su kasnije sami došli. Do danas, Ljuba je tako delimično ili potpuno restaurirao nekoliko različitih Minija, a ovaj primerak je njegov poslednji projekat koji je trajao oko dve godine: „Sa tim čovekom sam se deset godina natezao. Povremeno sam navraćao i dugo nije želeo da ga proda, ali je na kraju posustao. Bio je baš dobra osnova. Bio je u prvoj boji i imao je originalne podove što je retko kod Minija, a posebno kad je auto tih godina. Dogodi se to ponekad, ali je vrlo retko. Šasiju sam odšrafio i zašrafio što je isto retko jer zadnje grede istrunu. Problem je bio što fabrički imaju lošu zaštitu, zato tako i propadaju.“

Kada je Mini tek kupljen, prethodni vlasnik je naglasio da je potrebno samo da se ofarba. Naravno, Ljuba ga nije poslušao pa je Mini u potpunosti rasklopljen. Tada je pokazao nekoliko limarijskih mana, te drugih sitnih nedostataka, pa je kompletna restauracija postala neminovnost: „Sve može da se uradi kada je osnova dobra, ali ako je karoserija loša, onda je bolje ni ne započinjati.“ Tokom restauracije, Mini je i mehanički unapređen, tako da može da se bez problema nosi sa svakodnevnim saobraćajem i gradskim gužvama. Detalji koji se teško primećuju, ali mnogo znače su potpuno nova stakla, štop lampe i farovi.

Na prvi pogled, Ljubin Mini deluje kao da je tek izašao iz salona i dobio svoje prve tablice. Međutim, Ljuba mu je veoma diskretno dao lični pečat kroz nekoliko detalja spolja i iznutra. Najprimetnije su Minilite felne od 12 inča, te ovalna maska sa MK1 Minija, ali su tu i široki rubovi ofarbani u boju karoserije. Čak je i bravica gepeka drugačija, takođe sa MK1 generacije. Unutra, Ljuba je originalna sedišta zamenio Koenig sedištima presvučenim u crnu glatku kožu i alkantaru. Drveni volan je Nardi, a jedini dodatak instrumentima jeste Smiths obrtomer. Ljuba je tako pratio načelo toga da Mini može da se modifikuje dokle god je posao obavljen sa ukusom: „Mini je igračkica tako da svako ima neku svoju ideju. Moja ideja je bilo ovo.“

Iako u svom Miniju sada uživa u svakoj datoj prilici, bilo sam ili kao deo flote Mini Kluba Srbije,  Ljuba već razmišlja o sledećem projektu. I ponovo, to će biti Mini, ali na potpuno drugačiji način. Za Ljubu, najveći izazov predstavlja proces rada i vraćanja zaboravljenih klasika u život, te ne sumnjamo da će se još jedan njegov Mini biser ponovo naći u Nasleđu.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments