fbpx
Menu & Search

Treća sreća za Speciala

Treća sreća za Speciala

Ako ne računamo proizvodnju oružja i automobilski početak putem nekoliko niskotiražnih modela koji su sklapani u Kragujevcu, istoriju Zastave najviše pamtimo od početka proizvodnje čuvenog Fiće. Automobil koji je motorizovao naciju zbog svoje pristupačne cene nije bio previše komforan kako za putnike, tako i za prtljag, iako je neretko prevozio četvoročlane ili čak petočlane porodice do mora uz gomilu stvari na krovu. Usledio je Tristać koji je kao limuzina doneo pozamašnog prostora ali njegova cena nije odgovarala svima. Oba ova problema rešila je Zastava 101 čija proizvodnja je započeta krajem 1971. godine. Iole prostran, pristojne cene i sa petim vratima zahvaljujući kojima je čak i građevinski materijal lako prevožen, osigurali su mu dugu budućnost u domaćoj upotrebi.

Popularni Stojadin je korišćen i na trkama te su mnogi koji su ga koristili za civilne namene poželeli da na njemu urade poneku, makar estetstku modifikaciju. Stoga je Zastava 1978. godine izbacila Special verziju koja je posedovala motor sa 1300 kubika i 73 konjske snage iz Fiata 128 coupe. Jure o kome smo pisali pre par nedelja kada smo predstavili njegov projekat Fiat Una koji postaje Turbo, poseduje upravo jedan takav Special koji je proizveden 1979. godine i kaže da je to najjači Kec serijski proizveden u kragujevačkoj Zastavi.

„Special se radio od ’78 do ’81, napravljeno je nešto manje od 1500 komada, a školjka i oprema su bile iste kao u modelu Confort. Imao je italijanski sat sa meračem okretaja i tamo gde obično stoji piksla na armaturi, tu su stavljeni satići za temperaturu vode i pritisak ulja. Metnut je veliki predal kod ručice menjača i tu stoji piksla“ navodi Jure i dodaje da njegov primerak poseduje od pre petnaest godina kada ga je od prvog vlasnika kupio u Kopru i odmah poželeo da ga malo doradi. „Stavio sam sportske amortizere, sanke, „spomenik“ sedišta iz modela SC, stari tip maske i okrugle farove, žute maglenke, prerađen je auspuh, a tu su i felne Ronal A1 7J širine“.

Poput Una, ni ovaj Kec nije pravljen samo da izgleda već Jure navodi kako je sa njim još od kupovine krenuo da putuje na skupove širom bivše Jugoslavije, ali ga je odveo i u neke druge države u Evropi. Međutim razne životne okolnosti su ga dva puta naterale na prodaju ovog auta kog je i pored toga uspeo da kupi treći put, i kako sada kaže, treća je sreća, sad više ne ide od kuće!

Posle toliko godina i pređenih 120.000 kilometara danas je zaslužio jednu detaljnu restauraciju. Uno je tu za vožnju, Fića kog takođe poseduje se sada restaurira, a Stojadin čeka svoj red da ponovo zablista kako treba. Verujemo da će nakon sređivanja i u čast prethodnih petnaest godina, Jure naći dovoljno slobodnog vremena da se ponovo provoza do skupova širom regiona!

Autor teksta: Miloš Nikodijević
Autor fotografija: Tine Kušar

0 Comments