Na spomen imena Porsche, većina će sa pravom odmah pomisliti na bokser motor i brojeve 356 i 911. Ipak, sedamdesete godine su za Porsche donele velike promene i moderno koncipirane automobile koji nisu uspeli da unesu pometnju u večnost 911, ali su danas sazreli kao cenjeni klasici. Između ulaznog modela 924 i u svakom pogledu naprednog 928, Porsche 944 je zlatna sredina i najbolje izbalansirani automobil sa Porscheove B strane. Dugo uziman zdravo za gotovo, ovaj 944 je punopravni izdanak slavne loze, a zahvaljujući Ani i Raletu, kraj 2018. godine posvećujemo Nikolinom Porscheu 944 iz 1984. godine.

Još od prvih automobilskih koraka, Nikola je vezan za bokser motore — njegov prvi automobil bila je Buba, a zatim Citroën GS kog je vozio tokom školovanja. Posle, on se vratio na Bube, a kao svakom Bubašu, želja je uvek bila da u garaži ima i jednog Porschea: „U nedostatku Porschea, počeo sam da skupljam sve što je vezano za Porsche, a pasuje na Bubu. Vremenom se to proširilo na neko zanimljivo interesovanje, đe ima neki dio i naravno đe ima neki Porsche. Čak sam i jednu od svojih Buba ukrasio Porscheovim sjedištima, felmama i tako dalje…“ U potrazi za retkim delovima koje može da iskoristi na Bubi, Nikola je našao nešto mnogo više: ceo automobil koji sada ponosno čuva i vozi.

„Pričalo se duže vremena o autu koji stoji kod jednog čovjeka već dugo u garazi, i da ga niko nije uspio kupiti. Igrom slučaja dolazi drugar i kroz priču o starim autima i rijetkim felmama dolazimo na to da u blizini postoji Porsche sa baš jednim tako rijetkim Fusch felmama“ prisećao se Nikola dana kad je saznao za svoj budući auto, „više iz radoznalosti, a ne sluteci da ću postati vlasnik, idemo ja i drugar da pokušamo vidjeti taj neobičan auto sa dobrim felmama koji stoji duže od dvanaest godina u garazi… I stvarno je bilo tako, auto je stigao iz Njemačke prije petnaestak godina i više, trebao je da služi kao reklama za servis koji su ljudi držali. Međutim, brat se vraće za Njemačku i Porsche ostaje u garaži, sve do trenutka kada mi dolazimo i kada je posle više godina ugledao svijetlo dana.“ Kako nam je Nikola rekao, lepa reč je otvorila gvozdena vrata i smestila ga na vozačevo mesto, jer je posle desetina ljudi koji su želeli da kupe Porschea to ipak bio on: „Iz čiste ljubavi i normalne priče sa vlasnikom, on odlucio prvo da nam pokaže auto a kasnije i da prepozna pravog ljubitelja i odluči se na prodaju istog. Posle slobodno mogu reći neobicnog pristupa i priče sa bratom stvarnog vlasnika, oni konačno odlučuju da ga prodaju i tu pocinje moje druženje sa jednim zanimljivim primjerkom Porschea 944.“

„Porsche je 1984. godište, sa motorom od 2,5l i 163 konjske snage. Sve sto je na njemu zamijenjeno su gume, osvježena sredina prednjih sjedišta novim materijalom, spolja je izlakirana hauba i prednji vezni lim izmedju farova. Ostalo sve je originalno, tako da mogu reći da je 90% auta ako ne i više u fabričkom stanju“ kazao je Nikola, dodavši da su zanimljivi detalji takođe plastični pragovi i zadnji donji spojler, te da oba nose ime Max Moritz. Fuchs felne od kojih je sve krenulo su naravno i dalje tu. Kako je Nikola otkrio, ono što ga je prvo privuklo jeste bila boja, a posle su došla i inženjerska rešenja, kvalitet i osećaj u vožnji koji samo Porsche može da pruži. Dalji planovi uključuju sređivanje pojedinih mehaničkih sitnica, kada će Porsche biti potpuno spreman za dalja putovanja, pa i poseete skupovima u regionu i daljem inostranstvu.

Nikolina kolekcija broji još kultnih automobila, te se ovaj 944 pojavio kao njeno slučajno, ali drago proširenje. Neko vreme, Porsche će biti jedini at iz Štutgarta, ali u pravoj prilici, ljubav prema bokser motorima će uvek igrati bitnu ulogu u Nikolinom izboru automobila: „Za sada ne planiram da povećavam broj vozila, jer su tu vec više Buba, Mini Morrisa, Vespa i tako dalje, ali nikad se ne zna. Mislim da bi se uvijek našlo mjesta za još neki 911.“ Kao beg od tradicije, Porsche 944 je automobil koji ne daje očekivani ugođaj jednog 911. Ipak, on je spreman da u svakoj vožnji pruži drugačije i jednako uzbudljivo iskustvo, a Nikola je tražeći samo felne dobio pravi vozački dragulj.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor gornjih fotografija: Rale Radonjić
Autor donjih fotografija: Ana Pajović