fbpx
Menu & Search

Opasan i dok stoji u garaži

Opasan i dok stoji u garaži

Veoma je interesantno kako je Dodge Viper obeležio generacije ljubitelja automobila iako je njegovo prisustvo na našim putevima bilo skoro zanemarljivo.

Kroz razne video igrice, filmove i spotove ali i automobilske legende koje se i danas prepričavaju, Viper je postao sastavni deo automobilskih fascinacija svih onih koji su odrastali devedesetih i nešto posle. Jednostavno svojom dramatičnom pojavom, performansama i unikatnim specifikacijama Dodge Viper je automobil koji se ne zaboravlja.

Krajem osamdesetih godina kompanija Chrysler je bila u punom zamahu. Nakon uspešnog povratka sa ivice bankrota 1982. godine, koncern je uživao u velikom uspehu i prodajnim rezultatima. Međutim, bio im je potreban model koji bi simbolizovao taj uspeh i pokazao konkurentima da Chrysler nije samo kompanija koja pravi minivanove, pickupe i Jeep SUV-ove. Tadšnji harizmatični CEO Bob Lutz je imao ideju – pozvati Carrolla Shelbya i dati mu odrešene ruke da napravi sportski automobil koji bi uplasio evropsku egzotiku ali nadmašio i domaću legendu – Chevrolet Corvette. Shelby je bio pravi čovek za taj zadatak, prvo zbog svog ogromnog iskustva, a drugo zbog Shelby Cobre, definicije brutalnog sportskog automobila i američke legende.

Vrlo brzo Team Viper je napravio prototip koji je pobrao hvalospeve po sajmovima automobila. Sa osmolitarskim V10 motorom ispod haube, dizajnom koji podseća na zmiju otrovnicu (Viper – poskok ili šarka), više konja od Ferrarija F40 i boljim performansama od bilo čega napravljenog u Americi, Chrysler je vrlo brzo bio zatrpan narudžbinama. Oficijelna prezentacija je bila 1992. godine, a auto je postao instant legenda i zasenio sve konkurente. Iskreno govoreći, ti rani Viperi su bili prilično grubi automobili, bez ikakve opreme, čak i bez bočnih prozora. Zbog 400 ks i odsustva bilo kakvih elektronskih pomagala, bili su veoma zahtevni i opasni u vožnji što je samo doprinelo legendi.

Iako popularan, Dodge Viper je veoma retko viđen na našim putevima. Kombinacija enormne potrošnje V10 motora, zahtevnog održavanja i konstantne opasnosti od proklizavanja je bila previše za mnoge vlasnike. Ovo poslednje je razlog zašto se i danas prepričava katastrofalni udes jednog novosadskog primerka koji je izgubio kontrolu na bulevaru i sa sobom povukao 12 drugih vozila. Ipak, iako opasan čak i dok stoji u garaži, jedan crni Viper ipak “živi“ kod nas. Reč je o modelu sa oznakom RT/10 što znači da je u pitanju roadster verzija dok su Viperi sa oznakom GTS kupei. Pošto je u pitanju takozvani Phase II model iz 1998. godine, on je za nijansu opremljeniji nego prvi primerci i ima airbag za vozača, nešto bolju instrumentalizaciju ali bočne prozore i hard top. Bez obzira na sve to, ovaj crni dijamant i dalje nema ABS kočnice i jednako je opasan kao njegova starija braća.

Ispod haube se nalazi V10 od 8.0 litara zapremine i snage od 450 ks. Iako ova snaga iz tako velike zapremine danas zvuči malo, ne treba zaboraviti da ovaj motor isporučuje i 664 Nm obrtnog momenta koji u svakom momentu može da pretvori ogromne 335/35/R17 gume u dim. Zbog svega toga je ubrzanje od 0 do 100 km/h moguće za malo iznad 4 sekunde a maksimalna brzina je 290 km/h. Dugo godina se širila priča da je taj V10 u stvari motor iz Ram 3500 kamioneta ali to nije istina. Iako imaju istu zapreminu i raspored cilindara, Viper ima alumijumski blok i glave dok su kod Rama čelične. Opipljiva i egzaktna specifikacija je jedina stvar kod ovog automobila koju možemo da uhvatimo, dok sa druge strane njegova legenda prevazilazi okvire materijalnog i zapisuje ovog monstruma rame uz rame sa mnogo starijim legendama na četiri točka.

Autor teksta: Vukašin Herbez
Autor fotografija: Stefan Šobot

0 Comments