fbpx
Menu & Search

Beskrajna želja

Beskrajna želja

Kao masovno proizvođena roba dostupna širokom broju konzumenata, automobil postoji duže od jednog veka. Dugačka istorija automobilizma tako poznaje brojne proizvođače koji svoju tradiciju smeju da izraze u trocifrenim brojevima, ali i neke koji su imali nesreću da nestanu pre nego što su dostigli svetsku slavu i prepoznatljivost. Dok su takvi brendovi danas mahom zaboravljeni, Borgward je kompanija koja je ostala u kolektivnom sećanju, ponajviše zbog prelepog kupea po imenu Isabella. Osim kao kupe, Isabella je postojala i kao limuzina sa dvoja vrata i ovaj automobil se čak vozio i širom Jugoslavije. I dalje postoje crno-bele fotografije na kojima se kriju ove lepotice sa prepoznatljivim romboidnim amblemom. Ako se dovoljno raspitate, možda ćete čak saznati da je neko u vašoj familiji vozio upravo Borgward. Pola veka kasnije, tragovi ovog automobila iz Bremena gotovo su izbrisani, ali je Subotičanin Jožef nedavno odlučio da osveži sećanje na ovaj automobil.

Sa Jožefom smo se našli na Paliću, a njegov beli Borgward crvenog krova čekao nas je sa upaljenim motorom. Nečujno, Jožef i Isabella su zaplovili put jezera, ostavljajući nam da se divimo prizoru jedinog Borgwarda u našoj daljoj okolini. Iako se na njoj vide godine, Jožefova Isabella ih nosi dostojanstveno, mnogo bolje nego drugi savremenici. Originalni enterijer najbolje otkriva da je ova limuzina stara preko pola veka, ali se njena vrata zatvaraju uz tup zvuk i čvrsto prijanjaju u svoj otvor, poput onoga što biste navikli da može samo Mercedes iz tih godina. To, ipak, nije ni najmanje čudno – Borgward jeste bio automobil više klase, filozofijom mnogo bliži Mercedesovom Pontonu nego drugim nemačkim automobilima iz peridoa.

Bogrward nikada nije bio automobil koji se kupovao slučajno, pa tako ni danas. Naime, Jožef nam je otkrio da je još tokom šezdesetih godina želeo Borgward, ali ga je automobilski put odneo na drugu stranu: „Sa dvadeset jednom godinom, stigao sam u Nemačku. Te 1964. sam želeo Borgward i Opel. Ali, jedan Amerikanac je prodavao BMW jer se vraćao u Ameriku. Taj BMW je bio V8, 502 i to mi je bio prvi auto. Posle se ni ne sećam šta sam vozio, bilo je mnogo toga.“ Borgward je već tada nestao kao kompanija, ali su se automobili Karla Borgvarda i dalje vozili i bili poštovani.

Mnogo decenija kasnije, tražeći još automobila za svoju kolekciju, Jožef je isprva želeo da kupi Mercedes, ali se onda predomislio. Ponovo je zaželeo jedinstven i neočekivani automobil: „Tražio sam Borgward u Nemačkoj na oglasima i pojavio se ovaj. Svi su imali žuto na masci, ali je ovaj jedini imao crveno. Onda me je to lupilo i to je bilo to! Hteo sam ga tada, hteo sam ga i pre dve godine, da vidim kako je to.“ Jožefova želja je tako ispunjena, a Borgward se do sada pokazao kao pouzdan automobil koji bez problema vozi. Naravno, Isabella retko bude neprimećena, mada sugrađani često ne znaju o kom se automobilu radi: „Pitaju ljudi jer ne znaju, ali sviđa im se auto. Pomisle ljudi da je Wartburg, ali je to potpuno druga priča.“

Po Jožefovim saznanjima, njegova Isabella je jedini Borgward na celom Balkanu. U vreme kada lokalno automobilsko nasleđe napušta ove prostore i ustupa mesto proverenim klasicima iz Amerike i Nemačke, dolazak jednog Borgwarda u Srbiju višestruko je značajan događaj. Bez obzira na to što je najčešće garažiran, Jožefov Borgward čuva sećanje na jedinstvene automobile i sprečava njegovo brisanje iz istorije — kako lokalne, tako i evropske.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments