fbpx
Menu & Search

Četiri decenije superiornosti

Četiri decenije superiornosti

Davne 1975. godine, dok je Ušće asociralo Beograđane na Savu, Dunav i auto trke, a zgrada Centralnog Komiteta bila tek deset godina star živi spomenik samoupravljanja na pročelju Parka prijateljstva kroz koji su mestimično jurili Escorti, Alpine i Abarthi, gradom su retko krstarili novi, veliki Mercedesi, često crne boje i još češće u službi države. Tačno četrdeset godina kasnije, crni Mercedes retko izaziva išta više od tupog pogleda, ali ne i S-Klasa iz zlatnih godina u boji koja je prizivala buđenje i optimizam po sunčanom i vetrovitom danu proleća koje je ponovo sletelo ranije. Iako je Asteriks mesto okupljanja dvotočkaša, dva Mercedesa su izazvala veliku pažnju šetača.

Uz W116, Mile poseduje i jednu W115 Miniku, W124, W126, ali i belu W123 koju je zajedno sa S-Klasom pod Brankov most dovezao njegov kum Milan. A sve je počelo relativno skoro: „Gledajući slike kod supruge, na nekoliko njih se pojavljivao BMW 520 iz 1973. godine. Tada sam joj rekao da je prava šteta što ga više nemaju, na šta me je ona pogledala i upitala: ‘Kako to misliš?’ BMW je i dalje stajao u garaži kod njenog oca. Tako smo sa njim krenuli, a posle je stigla ova W123. Sledeći bih voleo da nabavim jedan W108 ili W109 i W140, ali S600, sa V12 motorom.“ Jedan za drugim, Mercedesi su polako pristizali u kolekciju, a Miletov tast im je pružao mehaničarsku prvu pomoć, usput dodavši još dve Trokrake zvezde u svoju ergelu.

Ispod Brankovog mosta, na trećoj krivini staze, u punom sjaju stajala je kruna Miletove kolekcije: „Automobil je 280S iz 1975. 160 konja. Kupio sam ga od prvog vlasnika iz Moštanice koji ga je, kako meni kaže, dovezao novog te 1975. sa sajma u Frankfurtu i uvezao u Jugoslaviju. On je imao još jednog 280SE kog je koristio za delove, pa se na prtljažniku našao 280SE amblem iako je automobil karburatorski. Taj detalj planiram da promenim čim negde nađem odgovarajući znak.“ Dok se nalazio kod Miletovog prethodnika, automobil je ofarban, ali je nijansa žute blago promašena u odnosu na fabričku. Ipak, ovaj veteran je čuvan, uvek garažiran, te i dalje izgleda sjajno i vešto krije svojih 200.000 pređenih kilometara.

Iako se Milan ne slaže sa time, Mile svoje automobile vozi svakodnevno, a u S-Klasi je samo u poslednjih nekoliko dana prešao preko 1.000 km: „Osim potrošnje, sve je super! Na prvih par punih rezervoara trošio je oko 13l što je sasvim okej, ali u poslednje vreme, potrošnja mi je negde oko 20. Ali, inače, auto mi je stvarno odličan i vozim ga i na duže puteve i po gradu. Prethodni vlasnik ga nije vozio po kiši, pokrivao ćebadima i slično, ali šta će mi takav auto? Vozim ga po svim vremenskim uslovima, ne pravim nikakvu razliku.“ Udobnom tamnoplavom vozačevom sedištu, velikom volanu i pogledu preko ravne dugačke haube na čijem kraju sija trokraka zvezda zaista je teško odoleti, a da je užitak vožnje u Mercedesu W116 jednak i na ostalim sedištima uverili smo se u kratkoj vožnji, ili bolje rečeno plovidbi po kopnu.

Ponovo u formaciji, Mile i njegov kum su se otisnuli ka centru grada, za sobom ostavljajući desetine rashodovanih Audija, Škoda i Volkswagena ispred garaža u temeljima Brankovog mosta. Iz 1975. godine otrgla nas je gužva koja se protezala do Brankove ulice. Na njenom začelju, pod martovskim suncem, sijala je S-Klasa, još dugo se izdvajajući iz dugačke kolone automobila bez duha.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

1 Comment

  1. 8 godina ago

    Велики поздрав за другаре на друму и љубитеље Мечки. Свака част за колекцију. Само напред!!!