fbpx
Menu & Search

Gospodar sovjetskih bulevara

Gospodar sovjetskih bulevara

U svim zemljama Istočnog Bloka koje su mogle da se pohvale proizvodnjom automobila, jedna podela je uvek bila jasna. Sa jedne strane, postojao je automobil za narod, a sa druge je stajao automobil za državu. Čini se da je nejednakost jednakih bila najdrastičnija u Sovjetskom Savezu, gde je na strani države stajao GAZ sa svojim Pobedama i Volgama. Vozilo visoko rangiranih službenika, tajne policije, ali i reprezentativni taksi svojim izgledom i dimenzijama je više priličio Zapadu i kapitalizmu, a Volga M24 je poslednji klasični izdanak GAZ loze.

„Brat i ja smo baš bili mali kada su mama i tata vozili Volgu, bili su mlađi nego ja sada.“ počeo je Mladen „Od tada se sećam samo nekih detalja, ali slabo pamtim taj period. Tatina priča kako je došao do Volge i kako ju je prodao je ono što me je osvojilo. Od te priče se uvek naježim, a prvi put kada sam je čuo, zaplakao sam.“ Naime, Mladenov otac je otišao sa namerom da kupi Pezejca, ali se pred kapijom pojavio kao treći kupac, u već žustroj prepirci. Odmah je ponudio duplo, što je samo pooštrilo nadmetanje, ali ga je prodavac odvukao u stranu i zamolio da se strpi. Kada je Pezejac prodat, odveo ga je do garaže u kojoj je stajala Volga u boji trule višnje. Kako je Mladen objasnio, njegov otac je Volgu vozio tokom godina kada su Rusi masovno dolazili u Jugoslaviju da kupuju automobile jer je lista čekanja kod njih bila preduga, te je Volga tako i prodata atašeu u ambasadi SSSR: „Pratio ga je nekoliko meseci, i jednom ga je čekao pred zgradom. Više da ga otkači, tata je dao jako visoku cenu, a Rus je samo izvadio kofer, izvadio pare. Nikada se više nisu ni videli ni čuli.“

U narednom periodu, Volge gotovo nije bilo moguće pronaći, a nostalgija je rasla u Mladenovoj porodici: „Tada sam pronašao Volgu u Despotovcu, a tata je na oglasima našao dva Amija, 6 i 8. Svako je vukao na svoju stranu, a on je otišao da vidi Amije. Vratio se sa rečima ‘kupio sam auto’, a zatim mi je i rekao da je to Volga.“ Ipak, to nije bila Volga koja se našla pred našim objektivom. Crnu limuzinu iz 1975. Mladen je kupio prošle godine, kao automobil koji je jedna žena dobila u nasledstvo od oca. Porodica ju je čuvala kod prijatelja u garaži sve dok mu taj prostor nije ponovo zatrebao, a kako njihovo interesovanje za Volgu nije bilo dovoljno veliko, odlučili su da je prodaju: „Iskustvo je bilo zaista divno, i drago mi je da sam ih upoznao.“ Ova Volga pripada srednjoj podgeneraciji, a karakteristična je po sakrivenim šrafovima na branicima, parking svetlima u zadnjoj svetlosnoj grupi i potpuno spartanskom enterijeru. Uz nju je stigla i sva prateća oprema koja uključuje alat, kurblu i dodatnu lampu koja se kači na posebnu utičnicu.

U jednoj reči, iskustvo vožnje u Volgi je neprocenjivo, a kada se ono razloži na više činilaca, glavni pokretači tog osećaja su udobnost, sigurnost i moć. Motor od 2,5l pruža sasvim dovoljno snage, dok njen robusni i karakteristični izgled privlače pažnju svih generacija: „Nekom prilikom sam čuo nekoliko klinaca kako klikću ‘jao, pa to je oldtajmer’, ali mi je najzanimljiviji bio čovek koji je značajnim glasnom svom sinu rekao: ‘Vidiš, sine, to je Volga!’ Jedna prijateljica je imala samo da kaže da je široka baš kao socijalistički bulevari.“ Na pitanja koliko ona troši Mladen sve češće odgovara pitanjem da li ima neke veze, puštajući glasine o njenoj žeđi za benzinom da teku i dalje.

Od M20 Pobede, preko Volgi M21 i M24, pa sve do velikih Čajki, GAZ je crvenim slovima upisan kao proizvođač najimpresivnijih automobila Istočnog Bloka. Sa četiri Volge u kolekciji i ljubavlju koja ne zna za granice, Mladen održava kult ovih sovjetskih automobilskih bisera u znaku košute i velike reke.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments