fbpx
Menu & Search

Nikola, Luiđi i družina

Nikola, Luiđi i družina

Kao iskru ljubavi prema određenom starom automobilu, većina vlasnika navešće neku vrstu nostalgije. Često, to je bio porodični automobil u kom su odrasli, ili pak automobil koji su želeli tokom mladosti dok je on bio samo nedostižan san. Takođe, to je mogao biti i automobil kog su zavoleli sasvim slučajno  kada su ga kao deca videli i zapamtili. Zbog toga, generacije koje sada stasavaju u vozače-zaljubljenike najčešće idu prema automobilima proizvođenim tokom kasnih devedesetih i ranih dvehiljaditih godina. Iako pripada generaciji zelenih vozača, Nikola je preskočio svoj generacijski kliše i izabrao Luiđija, Fiću 750LE iz 1984. godine.

„Kada sam imao četiri godine, dobio sam malog Fiću na poklon i od tada ih skupljam. Sada imam preko pedeset modela, a tu su i neke retke specijalne serije.“ počeo je Nikola. Kao kruna kolekcije, pravi Fića je u njegov život ušao kao poklon od cele familije za osamnaesti rođendan: „Na jednom porodičnom slavlju, tata je poveo priču kako njegov sin, to jest ja, jako voli Fiće i domaćin se setio da njegov prvi komšija ima Fiću kog bi možda prodao. Tata je pregovarao i deda je na kraju popustio. Tek što je smo sredili papire, deda je umro, a planirali smo da ga obiđemo.“ Od trenutka kada je Fića došao kod njega, Nikola bavi postepenim sređivanjem: „Sada mi je cilj da ga restauriram i napravim onako kako sam ga ja zamišljao. Plan je da se Luiđi razmontira i ofarba, da mu se stave prave gume sa belim prstenovima, novi branici, stari volan, stari kilometar sat i ablender. Plan mi je i da enterijer bude ili braon ili karirani. Nabavio sam bregastu osovinu od Speciala, glavu od Speciala, granu od Speciala i treba da nabavim auspuh. Planiram da od njega napravim neku najluks verziju, a želim i da ide dobro, zato svi ovi delovi.“

Kao mlad vozač u starom autu, Nikola je sa Luiđijem upadao u različite situacije. Bilo je tu čudnih kvarova koje je vremenom naučio da sanira sam, ali i nekih koje nije uspevao da reši: „Vozio sam ga 127 na sat, ali mi se desilo i da je stao na autoputu kada sam krenuo za Beograd. Onda sam pet sati sam stajao dok mi nije stala neka osoba i nazvala teču, a onda smo ga šlepali nazad za Novi Sad.“ Do sada, Nikola i Luiđi su prešli oko 12.000 kilometara, od ukupno 35.000 kilometara koliko je automobil ukupno prešao. Razlog za nisku kilometražu je što je Fića svoj život većim delom proveo u garaži u jednom selu u okolini Šapca: „Imao ga je neki čovek koji nikada nije imao ni vozačku i vozio ga je samo između dva sela. Nije ga vozio ni po snegu ni po kiši i držao ga je u garaži pod pokrivačem. Čuvao ga je limarijski, ali za menjač i motor ne znam šta bih ti rekao.“ Prvu godinu je Nikola tako često bio pod haubom, a od Fiće nije odustao ni kada mu je tokom jedne od popravki eksplodirao hladnjak: „Ispekao sam celo lice, došao sam kući skroz crven i proveo nekoliko dana u oblogama.“ Takođe, uz alat koji se očekuje u većini starih automobila, Nikola ima i magični krompir srednje veličine, dodatnu opremu pogodnu za pridržavanje vrata, haube ili gepeka.

Iako Nikola Fićom planira da ide i na putovanja van zemlje, za sada je Luiđi je njegov svakodnevni saputnik u Novom Sadu i bližoj okolini. Pažnja koju njih dvojica privlače na novosadskim ulicama ide u najrazličitijim smerovima, pa tako interventne jedinice policije ne propuštaju da ga zaustave, dok saobraćajna do sada nije nijednom: „Interventna me redovno pretresa. Neki me već prepoznaju i sada samo mahnu, ali me većina zaustavlja i ispituje otkud ja u Fići, šta je sa njim, da li sam ga sredio, da li je auto moj ili kraden, čime se bavim i tako dalje…“ Ipak, vožnja Fiće ima i poneke prednosti — kompaktan i okretan, Luiđi staje svuda, a čak i kada to nije zvanično mesto, radnici Parking servisa mu često oproste: „Parking njime je majka, posebno kada kasnim na fakultet.“ Kao jedini žuti Fića u moru običnih automobila, Luiđi je na fakultetu postao prava zvezda, obožavan među kolegama i koleginicama. „Svi na fakultetu volimo ovog Fiću, zato što je u isto vreme oličenje mladalačkog duha i stari auto, a mi takve stvari cenimo. Volimo kada nešto odstupa od uobičajenog.“ Tamara nam je odala tajnu Luiđijevog šarma „Skoro svaki dan se vozimo Fićom, obožavamo ga i Nikola čak kaže da bolje radi kada smo mi tu. Kada god treba da radimo nekakav projekat, ili pada kiša, to je naš prevoz. Lično bih i ja volela da imam Fiću.“

Već sada, čini se da Luiđijevim i Nikolinim avanturama nema kraja, bilo da se voze Novim Sadom ili planiraju velika putovanja po celoj Evropi. Šta god da je pred njima, sigurno je da će ovaj dvojac uvek biti u dobrom društvu, čak i u dalekoj Rusiji.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments