fbpx
Menu & Search

Džepna raketa

Džepna raketa

Hteli to sebi da priznamo ili ne, osamdesete su se završile pre skoro trideset godina. Samim tim, iako nemaju zavodljive obline, hromirane branike i ingeniozna, šarmantna, ali arhaična tehnička rešenja, automobili tog doba danas predstavljaju potpuno legitimne klasike. Iz jako široke ponude masovno proizvođenih automobila, kao miljenici se izdvajaju oni revolucionarni, retki, snažni i brzi, a Peugeot 205 GTI 1.9 se uklapa u sve što jedan kolekcionar modernih klasika traži. Pored automobila koji se uklapaju u filozofiju čelika, pliša i hroma, Oliver je u svoju kolekciju uvrstio i automobile iz svoje mladosti. Pre nekoliko meseci, imali ste priliku da čitate o njegovom Porscheu 944, a danas je došao red na Peugeot 205 GTI.

Plato nekadašnjeg hotela, a današnjeg restorana Avala nije slučajno izabran za mesto našeg sastanka. Naime, Oliver je svoj prvi Peugeot 205 GTI sa 1,9l motorom vozio od 1993. do 2008. godine a u prvim godinama, na vijugavim putevima koji su vodili do vrha Avale je često proveravao njegove nimalo skromne mogućnosti. „Išao sam njime svuda. I na posao i u grad. I na more i na skijanje. U jednom momentu sam ga restaurirao zbog svakodnevnog korišćenja.“ prisećao se Oliver svakodnevice u ljutom francuskom hečbeku. Ono što je Oliver posebno voleo kod 205 GTI bile su njegove vozne osobine, posebno u poređenju sa savremenicima, Kadettom GSi, Golfom GTi i Escortom Turbo: „Udobnost i osećaj za male neravnine su me uvek oduševljavali, a onda i stil: izražene crvene linije, žuta duga svetla na mestu gde su običnom 205 maglenke i fenomenalne Speedline felne od 15 inča koje na njemu izgledaju mnogo veće. A tu je i 205 T16, automobil koji je na relijima skidao sa trona Lanciu, Audi i Ford…“ Oliverova ljubav prema Peugeotu je porodična i nasleđena je od oca, koji je vozio i 404 i 504, a po svemu sudeći, ona će se nastaviti i na treću generaciju, ali kroz automobile kakve Peugeot danas nažalost više ne pravi.

„Začudio bi se, ali kataloški 1.6 GTI ima veću cenu jer je prvi nastao i postavio standarde, ali 1.9 ima veću traženost. Kod nas je bio jako skup, a zanimljivo, prva dva 1.6 je na sajmu 1983. ili 1984. kupila Lepa Brena.“ Oliver nas je zatim uveo u istoriju i specifičnosti kultnog hečbeka „Ima razlika u elektronici, ubrizgavanju i poluosovinama. Zatim, glavčine su drugačije, a zadnji trap ima diskove što 1.6 nema. Takođe, zadnji trap se lomi pri skretanju. Menjači imaju drugačiji odnos brzina. Generalno, dobar vozač ne može da primeti razliku zato što oba idu ludački. I jedan i drugi su se pokazali kao jako pouzdani automobili. Prelaze i po 500.000km uz dobro održavanje.“ Kao još jednu specifičnost u odnosu na ostale automobile iz klase, Oliver je izdvojio i činjenicu da je 205 GTI znatno kvalitetniji od običnih 205, za razliku od konkurenata koji su trajali neuporedivo kraće od svojih velikoserijskih verzija: „Na njemu je sve pojačano i sve dugotrajnije. Ali je zato 1.9 koštao kao tri obična 205.“

Oliver je tokom 2008. godine prodao svoj 205 GTI prijatelju: „Uvek mi je bilo žao što sam ga prodao, ali sam tada imao drugu viziju. Međutim, vrlo brzo mi je zafalio.“ Potpuno slučajno, od drugog prijatelja je pre kupio jedan zapušten 205 GTI koji je na ulici stajao osam godina i čija je sudbina bila da postane automobil-donator: „Bio je matiran, prekriven lišćem i toliko prljav da su odbili da ga peru u lokalnoj perionici. Međutim, ispostavilo se da nije truo i da nije lupan, što je prava retkost za 205 GTI.“ Samim tim, Oliverov elan je porastao i kroz dugotrajnu i najvećim delom samostalnu restauraciju, on je otpisanom Peugeotu podario izgled svog starog 205 GTI i doveo ga u stanje praktično novog automobila. Umesto crvene boje, ofarban je u karakterističnu grafit sivu, a potraga za klimom završena je u Varaždinu. Kako nam je Oliver objasnio, jedina razlika između dva automobila je u tome što je njegov prethodni imao servo volan.

Spust niz avalske serpentine bio je lagan, znatno sporiji nego pre više od 20 godina, kada je Oliver štopovao svoje vreme kroz krivine koje je sada sekao istom putanjom, ali bez škripanja guma i visokih obrtaja. Sa širom otvorenim šiberom, i jednom rukom na volanu, dok je drugom u stilu Arija Vatanena povremeno štitio oči od zalazećeg sunca, Oliver je vratio francusku legendu sa vijugavog planinskog puta na gradske ulice, još jedno mesto gde se ovaj divlji limeni lav oseća kao kod kuće.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

4 Comments

  1. Fini_bata91
    8 godina ago

    Sjajna prica i fotke. Samo mu fali gljiva mjenjača i radio da bude kompletan.

    • Lavic
      8 godina ago

      Imao sam potpuno isti model iz 90ih godina,grafit boja i definitivno mu rucica menjaca nije originalna a ovi sredisnji delovi na kojima se sedi su mnogo retki,kao i kod mene su bili potpuno od koze a ne oni „hrapavi“,imao je servo volan i abs sa diskovima na svim tockovima.
      Prelep auto i uvek mi je zao sto sam ga prodao…sve pohvale kako ga je uradio

  2. 8 godina ago

    pezo je pezo

  3. Miki
    8 godina ago

    Prelep automobil. Sredjen do najsitnijeg detalja.