fbpx
Menu & Search

Vetrom hlađen, suncem ogrejan

Vetrom hlađen, suncem ogrejan

Plavo-beli VW kombi ne može da ne privuče pažnju, posebno ako je nehajno parkiran u samom centru grada, okružen sivim fasadama i sivim automobilima. Naš #autoslavia tag često je posećivao taj kombi koji prkosi ponekad sumornim nijansama Beograda. Preko zajedničkih prijatelja, Miloš je došao do njegovog vlasnika, a u maniru svakog ljubitelja VW-a, Petar je rado odgovorio na naš poziv i nekoliko dana kasnije, našli smo se na starogradskoj obali Save, mestu na kom je njegova kombi avantura počela.

„Kupio sam ga igrom slučaja, baš ovde, na parkingu sa druge strane!“ kazao je Petar uperivši rukom u pravcu Savskog mosta „Uroš iz A-Kluba je organizovao jednu akciju sa Adidasom i po njenom završetku su ga parkirali ovde. Bio je sveže ofarban, sa novim gumama i odličnim motorom, a nije im bio potreban i naravno da sam se zainteresovao za njega!“ I zaista, pod određenim uglom, zalazeće sunce je otkrivalo obrise čuvene Šišarke, a unutra, njegovo nebo i dalje je bilo prekriveno plavim potpisima. U Petrovim rukama, VW je možda izgubio tri bele pruge, ali je dobio nalepnice mnogih nezavisnih domaćih brendova, među kojima su se izdvajali DechkoTzar i Rope Clothing, kolege po Volkswagenu.

Ono što je jedino bilo bitno je da kombi radi, jer Petar nijedan od svojih VW-a nije kupio kao ukras za garažu, već da bi u njemu putovao, kampovao i uživao u svakom slobodnom trenutku vozeći ga kroz grad. Pruženu priliku nije propustio, a u odluci ga nije pokolebao ni potencijalni problem sa papirima. Naime, zakonski vlasnik kombija je u međuvremenu preminuo, a ostavinska rasprava je završena bez VW-a u njoj. Srećom, Petar je kroz nekoliko meseci uspeo da dođe do porodice koja mu je izašla u susret i VW je i legalno postao njegov. Do kupovine kombija, Petra je vodila želja za putovanjem: „Godinu dana pre kombija sam išao na Korziku i tada sam odlučio da sledeće godine moram da ponovim putovanje, ali u VW-u!“ sa osmehom je rekao, dodavši da pripreme za put nisu bile velike: „Kombi nisam farbao, ali sam neke detalje prilagodio svojim potrebama. Na primer, stavio sam krevet koji se razvlači i šporet.“ Još jedna kamperska modifikacija je krovni prtljažnik za kajake i bicikle, još jedan vid upoznavanja sa prirodom.

Kako je u svoj T2 imao poverenja, 2013. godine, Petar se sa devojkom i još jednim parom prijatelja zaputio ka Napoleonovom rodnom ostrvu: „Prešli smo oko 3.500 km i bilo je zaista neponovljivo iskustvo. Išli smo preko Hrvatske, Istre, kroz Sloveniju, Italiju i iz Livorna na Korziku; ceo put je trajao sedamnaest dana i od toga smo u putu proveli šest-sedam. Na Korzici smo ostali dvanaest dana i često smo menjali lokacije. Tokom puta smo se susretali sa drugim Volkswagenima, te smo u međuvremenu saznali da se na Korzici održava i jedan VW skup. Nažalost, on je bio na drugom kraju ostrva, tako da na njega nismo otišli.“ Za njegovu vožnju Petar naglašava da nije brza, ali je veoma udobna i zabavna: „Kao na većini starih automobila, kombi je težak na volanu, ali je vozačeva pozicija visoka i samim tim idealna.“

U toku razgovora o svojim bivšim i sadašnjim Volkswagenima, Petar je izgovorio reči koje su nam se urezale u pamćenje i u sebi obuhvatile mnogo više od odnosa prema jednom automobilu: „Kada bude došao momenat da se kombi sredi — srediće se. Ali sada, dokle god ide i dok je odličan, ne bih imao srca da ga držim i sređujem u nekoj garaži dok meni prolazi vreme za život.“ Volkswagen podkultura se nezaustavljivo seli u garaže i kolekcije, a Petar je odlučio da krene drugim putem, onim koji stvara sećanja i iskustva i učvršćuje prijateljstva.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

1 Comment

  1. 9 godina ago

    Sjajan kombi, moja ljubav još iz dečijih dana… (y)