fbpx
Menu & Search

Dobroćudni kombi sa nasmejanim vlasnikom

Dobroćudni kombi sa nasmejanim vlasnikom

Kao godišnje doba u kom život buja, leto za sobom neizbežno donosi najezde najrazličitijih insekata. Obala Save je prošlog vikenda tako ugostila roj jedinih univerzalno omiljenih insekata, vazdušno hlađenih Buba sa celog Balkana, a među njima se našlo i nekoliko kombija svih generacija. Jedan od njih bio je Nebojšin pedantno restaurirani VW T1 Kombi iz 1964. godine, jedan od nekoliko T1 na ovogodišnjem šabačkom skupu. Nebojšu, njegovu suprugu i njihove automobile smo viđali i na prethodnim skupovima nekih drugih legendarnih četvorotočkaša, ali ovog puta, izbor je pao na strast hlađenu avgustovskim vazduhom.

„Ovo jeste prvi sređen i vozan kombi u kolekciji, ali nije bio prvi po redosledu nabavke“ počeo je Nebojša, dodavši da je prava ljubav prema Volkswagenu počela od Bube, mada mu je Golf 1 bio prvi automobil: „Taj Golf nije inicirao ništa ozbiljno, već je to ipak bila Buba. Porodično, tu je na primer bio Austin.“ Stvarajući svoju kolekciju automobila i projekata za budućnost, Nebojša je ovaj T1 kupio 2006. godine, a počeo je sa radovima tek tri godine kasnije: „Do tada je stajao parkiran i čekao na rad. Bio je najbolja osnova, papiri su bili rešeni i mogao je da krene da se radi. Pošto radim više automobila istovremeno, ne mogu da kažem koliko sam ga tačno radio. Ipak, limariju sam radio oko šest meseci, a na pripremi i farbanju je proveo oko sedam. Nakon toga je došao nazad kod mene na sklapanje i farbanje unutrašnjosti, detalja i branika.“ Najvećim delom, Nebojša je restauraciju izveo samostalno, osim farbanja karoserije, a radovi su se odigravali u periodu od 2010. do 2012. godine: „Kada je jednom krenulo, sve je išlo po planu. Jeste to bio prvi kombi, ali nije bio prvi automobil koji radim pa je zbog prethodnog iskustva sve ispalo kako treba. Čak mi je bilo zanimljivo da istražujem sve oko sklapanja, to mi je čak i bio veliki izazov. Jednostavno ne volim da radim isti automobil jedan za drugim.“ Samo sklapanje je trajalo još oko godinu i po dana, nakon čega je T1 konačno izašao na put 2014. godine. Kako je Nebojša naglasio, postoji još sitnica koje treba završiti da bi se vratio u fabričko stanje, posebno vezanih za enterijer, ali sada može da se kaže da je Kombi najvećim delom završen.

Iako je konstantni rast cena preselio T1 u garaže i vrlo često u zemlje Zapadne Evrope, Nebojša svoj Kombi vozi redovno po regionalnim skupovima, a ne libi se ni da ga koristi onako kako je on bio korišćen davno, dok je još bio svakodnevni prizor na drumovima širom Evrope: „Zbog onih koji ih farbaju, srede i šlepaju za Nemačku, vozio sam u njemu čak i građevinski materijal. Ali, gro vožnje je ipak na skupove. Prve sezone sam prešao tek oko 200-300km, ali sam sada prešao znatno više, a imam još automobila koje vozim.“ Kada su skupovi u pitanju, Nebojša kao omiljeni automobil za putovanja izdvaja upravo T1, najviše zbog toga što je u njemu najpraktičnije spavati: „Kada se vozimo Bubom, imamo izbor da spavamo u njoj, u šatoru pored ili u smeštaju, a T1 je jednostavno odličan za spavanje i ne mogu da se vratim iz njega u Bubu. Jednom kad probaš nešto komfornije, teško ti je da to zameniš.“

Bilo u gradskim uslovima ili na skupove, vožnja u T1 predstavlja neponovljivo iskustvo. Pre svega, tu je činjenica da njegov motor od 1500 kubika pravi poznatu buku kojoj ostatak kabine služi kao velika rezonatorska kutija. Samim tim, komunikacija mobilnim telefonima je svedena na minimum jer je u njoj nemoguće čuti bilo koga sa druge strane: „Dok ga vozim, stvarno ne znam ni čemu mi služi telefon. Pre ih nije bilo, a sada kada ih ima, ne mogu ni da ih koristim.“ Danju i na otvorenom, T1 je omiljen, te svuda privlači pažnju i mami osmehe, ali Nebojša kao posebne reakcije izdvaja one u tunelima: „Kada ljudima dođeš u susret iz mračnog tunela, T1 izgleda kao neki šinobus i još mu samo fali sirena sa voza. U tunelima tako malko plaši ljude, ali kad ga vozim po ulicama, ne mogu da se ne smejem kada vidim ljude i decu kako upiru prst u njega dok prolazim. Stvarno, uvek mi bude milo da nasmejem nekoga.“

Kada su u pitanju planovi za budućnost, Nebojša pre svega želi da ga vozi na još skupova, a ako ponekad treba da preveze i neki tepih ili džak cementa, ni to mu neće teško pasti. Kako kaže, ponekad mu je čak neobično da toliko prostranu kabinu vozi praznu, bez ikoga ili ičega u njoj. Kako planira da ga vozi još dugo, sigurni smo da ćete ovaj T1 makar jednom videti negde na ulicama Srbije, a verovatno i van granica zemlje. Ako Nebojšu i njegov Volkswagen vidite na ulici, sigurni smo da ćete mu se obradovati, ali ako pak to bude u tunelu, ne brinite ništa — to je samo jedan dobroćudni Kombi sa nasmejanim vlasnikom za njegovim velikim volanom.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments