fbpx
Menu & Search

Wartburg limuzina

Wartburg limuzina

Iako je na prostorima bivše Jugoslavije bila kulturološki bliža i finansijski dostupnija, automobilska industrija Istočne Nemačke danas nije ni izbliza popularna kao industrija njene zapadne strane. Nasleđe koje je ostalo iza DDR-a je u debeloj i tamnoj senci, kako u kolektivnoj svesti, tako i u krugovima zaljubljenika u oldtajmere. Bez obzira na to što su opevani i time zapečaćeni u domaćoj pop kulturi, Trabant i Wartburg su gotovo potpuno iščezli sa ulica, najviše zbog toga što se niko nikad zaista nije brinuo o njima, vozeći ih kao vozilo nužde, a ne zadovoljstva. Ipak, naš prijatelj Uroš je svoju malu kolekciju nemačkih automobila prošle godine obogatio jednim Wartburgom 353 iz 1976. godine.

„Otkud u kolekciji? Nemam specijalizovanu kolekciju. Jeste, volim njemačko, jer sto reče gospodin Bogdanović ‘ništa mi ne uliva poverenje kao natpis Made in W. Germany“, što opet ne znači da ne bih imao i da neću imati italijanski francuski ili engleski auto nekad.“ objasnio je Uroš početke svog kolekcionarstva, dodavši da ne zna kako je tačko došao na ideju Wartburga, ali da mu je bilo zanimljiva ideja DDR vozila za pijacu i za po njivi: „Za Wartburga čuješ priče da je to bučno, kvari se, trese, puno troši i rekoh sebi ‘e baš ‘oću da probam’. Pritom mi je bilo zanimljivo da na skupovima nema nijednog Wartburga. Ono, zar je moguće da ga baš niko ne voli? A i satirali su ih, da se razumemo, valjda je bio jeftin pa nikom nije bilo žao da ga arči, a izdržljivo đubre, pa tovari, krši i lomi dok ga ne sahraniš.“

Sama potraga za automobilom je bila intenzivna, a bez previše opcija, izbor se sveo na jedan primerak: „Unuk ga je nasledio od dede i sve u svemu, bila je super priča. Bio je skroz ispravan, registrovan još par meseci što mi je bilo bitno jer sam hteo da se vozikam odmah. Odmah sam krenuo da ga vozim svaki dan jer mi je bio zanimljiv. Milica je htela da me zapali jer joj je kosa smrdela na dim svaki dan ali šta da radimo. Cvajtakt power!“ Tokom zime, Uroš je polako sređivao brojne sitnice na automobilu, našavši pre toga odličnog donatora na jednom otpadu. Sa njega su skinuti maska i branici, te rozetne, ratkapne i još mnogo drugih delova: „Imao sam sreće da na buvljaku naiđem na potpuno nove štoplampe koje su na svakom autu iz Istočnog bloka problem; valjda im je falila neka hemikalija, pa izblede tokom godina, kao Škode na primer.“ Osim najočiglednijih kozmetičkih promena, Uroš je prošao i kroz sređivanje mehanike i dodavanje nekih karakterističnih detalja: „Onda sam uradio nešto sto verovatno niko nikad nije: uradio sam trapove komplet. Sve je novo, amortizeri, ležajevi, viljuške. Uradio sam kočnice, zamenio kočiona creva i tako dalje. Koštalo je skoro koliko sam i Wartburga platio, ali posle toga je bio drugi auto. U međuvremenu sam našao i originalnu gumu za patos i žmigavce, napravio DDR nalepnicu i našao tablicu iz Istočne Nemačke, čisto fore radi. Ofarbao sam felne u krem jer mi se sviđa kako to stoji crvenom autu sa hromiranim ratkapnama. Ostalo mi je da presvučem sedišta jer se tkanina iscepala i da ga možda nekad prefarbam.“

Urošev Wartburg je 1976. godište, kao prvi 353W, sa razlikama poput alternatora umesto diname, disk kočnicama sa četvoroklipnim klještima umesto prednjih doboša i siromašnijom smešom potrebnom za rad motora: „Četvoroklipna klješta i diskovi su verovatno pametna inovacija jer Wartburg ima frajlauf i nema kočenja motorom. Kad pustiš gas, kao da si stisnuo kvačilo na četvorotaktnom autu. To je uvedeno jer se motor podmazuje uljem koje se nalazi u benzinu, a kod kočenja motorom nema beznina pa samim tim ni podmazivanja. Postoji opcija da se frajlauf raskači i tada postoji nekakvo kočenje motorom, ali ga ne treba koristiti često ni dugo.“ Kao još jednu specifičnost svog istočnonemačkog klasika, Uroš izdvaja da motor ima samo sedam pokretnih delova: radilicu, tri klipnjače i tri klipa: „Takođe, ne postoji razvodnik paljenja — umesto njega tu su tri bobine i tri seta platina. Planiram da do kraja godine nabavim elektronsko paljenje od preko i izbacim platine.“

Uveren u to da automobili ne treba da stoje i skupljaju prašinu, Uroš je do sada u Wartburgu prešao preko 7000 kilometara i tu brojku planira da uveća u godinama koje su pred nama. Posebno zadovoljstvo mu predstavlja činjenica da je zbog svog specifičnog motora Wartburg zapravo neverovatno zabavan za vožnju: „Iako je motor od tri cilindra i hiljadu kubika sa 50 konja, jako voli da se vrti i iz mesta poteže kao besan.“ Uroš takođe planira da proširi svoju istočnonemačku granu kolekcije, i to pikap verzijom koju je pre nekoliko meseci propustio: Našao sam Wartburg Trans na otpadu, ali dok sam stigao već je bio ispresovan, tako da ako neko zna da negde stoji jedan Trans ili čak karavan u odličnom stanju, neka javi.“

Malo preko godinu dana, Urošev Wartburg 353W prkosi uvreženom mišljenju da istočnonemački automobili nisu upotrebljivi klasici spremni za izložbe, skupove i svakodnevnu vožnju. Sa Urošem za volanom i desnom nogom čvrsto na gasu, ova četiri metra lima i pet metara dima će još dugo braniti ponos DDR-a i njegovog nepravedno zapostavljenog nasleđa.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

4 Comments

  1. Mika
    6 godina ago

    Uroše u selu Sesalcu,opština Sokobanja su postajala dva pasionirana vlasnika Wartburga,Zlatko zvani Geza koji je imao karavan verziju i Vučko zvani Pupe koji je imao 5-6 komada Wartburga u raznim izvedbama. Zlatko je živ samo ne vozi zadnjih godina a iza Vučka su ostale supruga i ćerka koje bi verovatno prodale ono što je ostalo po nekoj smešnoj ceni.

  2. Marko
    6 godina ago

    Brate po Wartburgu Urose,ako ti zatreba neka pomoc oko popravke imam i znanja i delova.Odrastao sam uz Wartburga,vozim ga i dalje i imam ih puno dvoriste.

    • Milos
      5 godina ago

      Marko, daj neki kontakt 🙂

      • Marko
        5 godina ago

        Marko Zivkovic 0652671792