fbpx
Menu & Search

Zorbin ples Zastave 101

Zorbin ples Zastave 101

„Moj život se meri na period pre Zastave i posle Zastave.’’
Tomas K. Diamantis

Vrhunac karijere Zastave 101 bile su sedamdesete godine. Proizvodnja novog, jugoslovenskog automobila nije ni približno zadovoljavala jugoslovensko tržište, liste čeknja su bile najmanje šest meseci. Ambiciozan plan za izvoz je ubrzo premašen jer se Stojadin plasirao rame uz rame sa Fiatom 128, automobilom godine u Evropi za 1969.

Pesak peščanog sata polako prekriva uspomene na ovo, za mnoge, pa i Zastavu 101,zlatno vreme. A bilo je to vreme kada je naš automobil sa stranim posadama osvajao takmičarske trofeje širom Evrope. Naročito se teško mogu čuti priče, kako se 101 prodavao u inostranstvu.

Autor ovih redova je uzaludno pokušavao da stupi u kontakt sa nekadašnjim partnerima Zastave u inostranstvu, a onda se točak sreće okrenuo i zanimljiva poruka je pristigla u inboks Facebook strane Zastave 101 Kluba. Poruka je otpočela rečima: ’’Zdravo, ja sam Tomas Diamantis, nekadašnji ovlašćeni zastupnik Crvene Zastave za okrug Janjina (Ioannia) u Grčkoj.’’ Uz poruku, stigle su i vizit kartice iz tog vremena, a intervju sa našim prijateljem iz Grčke je otkrio krajnje zanimljivu priču koja daje lični ugao prodavca Zastave 101 u inostranoj zemlji, gde su se mogli kupiti svi automobili sveta. Grčka je osim sinonima za more i godišnji odmor, takođe najuspešnije izvozno tržišta našeg Stojadina, gde je bez kliringa prodato 31.723 jedinica. Za više detalja o samom izvozu, pročitajte tekst: Svet pod farovima Zastave 101.

Kako se rodila ljubav prema automobilima?

Tomas Diamantis se rodio u Janjini ( Ioannina) 1951, u gradu prepunom istorije počev od antičkih vremena, rodnom mestu majke Aleksandra Makedonskog. Od dečačkih dana su ga privlačile mašine i san mu je bio da postane vojni pilot. Studije mašinstva su ga približile automobilima, i 1970, sa svojim prijateljima, osniva prvi automobilistički klub u Janjini.

San o avionima je postao java, kada se Tomas priključio Vojnom vazduhoplovstvu od 1972 do 1975. U proleće 1975, odlučuje da potpuno promeni svoju karijeru i postaje predstavnik osiguravajuće kompanije, s ciljem da uštedi dovoljno novca da se bavi automobilima.

Već u decembru 1975, otvara prvu prodavnicu auto -galanterije, koja do tada nije bila dostupna u Grčkoj. Zaradu je investirao u svoje školovanje za reli vozača, u Francuskoj školi Pola Ričarda, kao i čuvene auto-škole Napulj u Italiji. Već u maju 1976 nastupa na Reliju Aigion Likeia kao suvozač u NSU 1200 TTS grupe 2. Iste godine nastupa i kao suvozač u Morisu 1100 Grupe 1. Tokom 1977, bio je suvozač u Austinu Mini 1.3 Grupe 2.

Tokom 1977, Tomas otvara svoju prvu servisnu stanicu, sa integrisanom benzinskom pumpom, auto-perionicom, ali i prodavnicom SHELL proizvoda. Iste godine kupuje i svoj prvi automobil: VW Buggy 1.6, ali ipak je više vozio FIAT 128 svog oca iz praktičnih razloga.

Otkud baš Zastava 101?

Tomasov otac je 1970. kupio nov Fiat 128, kao najmoderniji automobil svoje klase. Porodici Diamantis se dopao kao jako udoban auto sa cenom od 77.000 drahmi. Zastava 101 je prvi put privukla Tomasovu pažnju 1973, u predstavništvu u Solunu, a prvi put se našao za volanom Zastave 101 1975, kada ju je iznajmio kao najjeftiniji rent-a-car na 2 dana.

fiat-128-tomasovog-oca

Dok je pohađao školu reli vožnje u Napulju, trebao je savladati sve vrste staza (asfalt, zemlja, blato, kiša, brska vožnja), sreo se sa neverovatno friziranom mašinom, koja je dominirala u savlađivanju svih uslova vožnje. Ta mašina je bila TRIVELLATO RACING FIAT 128.

Po povratku svom poslu, napravio je istraživanje tržišta za Fiat 128, i došao do zaključka, da jugoslovenski Stojadin uopšte nije zastupljen u njegovom regionu, a znatno je jeftiniji od Fiata 128. Odmah je ostvario kontakt sa auto kućom Holidis (ovlašćeni zastupnik Zastave za celu Grčku), i dogovorio nabavku prve Zastave 101. Boja prve Zastave 101 u Tomasovom salonu je bila crvena, sa crnim enterijerom, kako kaže Tomas, vodio se verovanjem ’’crveno je za sreću’’.

Crveni Stojadin se u salonu nije zadržao ni 24 sata, i bio je prodat. Odmah je postojala potražnja za sledećim automobilom, i Tomas je ugovorio nabavku zelenog Stojadina sa crvenim enterijerom, jer druga boja nije bila dostupna u tom trenutku. Tomas nikako nije smatrao da je to lepa kombinacija boja i smatrao je nabavku velikim rizikom, ali odluka je pala. Zeleni Stojadin je tek bio parkiran u izlog Tomasovog ’’malog salona’’, kada je kupac utrčao i kupio Stojadina. To je bilo to, Zastava 101 je gotovo bez reklame počela da se prodaje, i Tomas počinje sa marketing kampanjom. Lokalne novine, i radio su preneli vesti, a lista porudžbina se vrtoglavo formirala.

U sklopu reklame, Tomas je znao da je najbolje oružije kada prodavac automobila, kao sopstveni automobil vozi automobil koji prodaje. Kako se sa entuzijazmom priseća Tomas, 20. jula 1978., kupio je tamno plavu Zastavu 101, sa crnim enterijerom. Odmah je pristupio friziranju fabričkog 1116 motora. Trivellato bregasta osovina sa oznakom 306, Weber 40 DCOE karburator (kao alternativa Weber 42 DCNF) i sportski izduv, čuveni oktopod su odmah ugrađeni. Zatim je spuštena glava motora, sportski amortizeri Koni Eibah (žuti), rol-bar i ojačanja karoserije prema specifikacijama koje je Trivelatto racing posebno napravio za Tomasovog Stojadina. Snaga je povećana sa 55 KS na preko 80. Diferencijal je takođe zamenjen, tako da su prva i druga bile pojačane, skraćenog prenosa (drugom je mogao ubrzavati do 100 kmh). Zastavu 101 su krasile jako lagane alumunijumske felne sa Dunlop SP sportskim gumama, volan „Personal Fitipaldi“, „Puddy Hopkirk“ sportska sedišta (kadice), ’’Britax’’ sigurnosni pojasevi sa kačenjem u 4 tačke.

U avgustu 1978, plavi Stojadin je bio spreman za reli, i na prvoj trci osvaja drugo mesto. Suvozač je bio Tomasov prijatelj Diamandis Mojmojdis, a verni mehaničar Babis Tsojris (tada već poznati mehaničar Zastava Servisa).

Zastava 101 u očima Grka

Iako Zastava 101 nikada nije imala stabilnu cenu jer su se grčki porezi stalno menjali, odmah po dolasku u Grčku je dobila status pristupačnog i izuzetno pouzdanog automobila. Iako je imala jaku cenovnu konkurenciju među automobilima istočnog bloka (najveći proizvođači sa petokrakom su bili tu: Škoda, Wartburg, Trabant, Dacia, ZAZ, Moskvič, Lada), međutim, naša Crvena Zastava 101 je izbila na prvo mesto kao najkvalitetniji izbor, ali i kao ’’jeftini FIAT 128’’. Tako da su se među kupcima često našli oni koji su priželjkivali Fiat 128, ali ga nisu mogli priuštiti.

Kako je bio uspešan prodavac, glavni uvoznik iz Soluna je Tomasa nagrađivao promocijom njegovih uspeha. Bila je to udarna vest o Grku koji odnosi pobede na relijima, za volanom Zastave 101. Pre trkačke promocije, starosna dob kupaca je bila između 40 i 45, odnosno 60 i 65, uglavnom muškarci. Kako je promocija Zastave 101 na reliju odmicala, starosna dob se pomerala prema mlađim ljudima i ženama.

Kako je izgledalo biti predstavnik nepoznatog automobila?

’’ Prema mom istraživanju u periodu od 1973, kada se Zastava 101 pojavila u Grčkoj, pa do 1978, u mojoj regiji (Epir-Janjina) su prodate samo 4. Izazov se tada našao predamnom, kako najbolje promovisati ovaj auto. Najveća prepreka je bila što nisam imao veliki kapital koji bih uložio u posao. Odlučio sam da ipak posetim predstavništvo u Solunu i kupim prvu, crvenu Zastavu 101. Moj salon je bio mali, ali sam pažljivo pripremio prostor, postavio natpise ZASTAVA unutra i ispred salona, objavio reklamu u lokalnim novinama. Radio emisije i reklame su mi bile od velike pomoći .

Pristupio sam brendiranju Zastave kroz štampanje vizit kartica i promotivnog materijala. Bili su to atraktivni, kožni privesci za ključeve, hemijske, podmetači za čaše, upaljači za cigarete i razne druge sitnice.

Pored promocije, organizovao sam ovlašćeni servis sa dosta rezervnih delova u skladištu. Najveći izazov u celoj priči je razdaljina između Janjine i Soluna: 360km, a putevi su u to vreme bili jako, jako loši i gotovo neprohodni tokom zime, pa je putovanje trajalo između 5 i 8 sati.

Da bih uopšte mogao dobiti automobil, morao sam otići u Solun, deponovati novac u banci, i sa bankarskom priznanicom preuzmao automobil. Zastave su iz Jugoslavije u Grčku stizale vozom, i čuvane na placu carinske uprave. Kako je prodaja u Grčkoj bila u stalnom porastu, počeli su problemi sa pravovremenim isporukama automobila. Ali moje mušterije nisu pravile pitanje i strpljivo su čekale svoj automobil.

Menadžer prodaje uvoznika iz Soluna je bio jako zadovoljan mojim radom, i bili smo u stalnoj komunikaciji. U leto 1979. me je posetila delegacija iz Kragujevca, na žalost, ne sećam se imena tih divnih ljudi. Najupe;atljivij je bio jedan izuzetno elegantno obučeni gospodin je sa svojom prelepom, visokom suprugom. Yastavina delegacija je te godine obišla sve salone koji su prodavali Zastavu, širom cele Grčke. Pošto je delegacia bila jako zadovoljna mojim servisom, dobio sam poziv na godišnju konferenciju u Kragujevcu.

Te 1979, prodaja Zastave je jako lepo išla i moj kapital se uvećao, tako da sam tada mogao kupiti 5 automobila za prodaju. Međutim kako su putevi bili jako loši nisam imao dostupan kamion za prevoz, već sam uz posebnu dozvolu policije dovozio automobile do salona. Čim bismo stigli, automobili bi išli na detaljno pranje i lickanje za buduće mušterije. Moj plan je bio ostvaren! Poslovao sam jako profitabilno, a bio sam mlad i pun elana.

Najveći problem u poslovanju je bilo deponovanje novca u banci u Solunu, iako je ista banka poslovala i u mom gradu. Tako da sam morao izgubiti ceo dan u Solunu, što je uzrokovalo dodatne troškove.’’

Da li su Grci voleli i druge modele Zastave, iako je 101 bio favorit?

Sve do 1980. Stojadin je bio jedino Zastavino vozilo na grčkom tržištu. Tomas je jako voleo da eksperimentiše, pa je odlučio da pokuša prodaju Fiće i Fićinog kombija 435F. Kako su količine ovih vozila bile jako male, glavni zastupnik ih nije ni reklamirao. Pošto se Tomas pokazao dobrim, poveren mu je eksperiment sa prodajom Fiće i Fića-kombija, koji se pokazao jako uspešnim.
’’Sredinom 1984, Jugo 45 je stigao u Grčku. Po samom dolasku je imao dobar marketing i jako je lepo prihvaćen. Kompanija Holidis, generalni uvoznik je skoncentrisao svu snagu na ovaj model, drastično smanjujući uvoz svih ostalih modela Zastave. Zastava 101 i 435F su bili dostupni u svega nekoliko komada, dok je 750 postao nedostupan.

Za mene kao predstavnika Zastave, Jugo 45 nije bio dobro rešenje jer se na isporuku čekalo i po 2, 3 meseca, tako da sam poslovao manje više na nuli. Takva situacija me je naterala da se fokusiram i na ostale brendove automobila. U svakom slučaju, uspevao sam prodavati Juga sve do 1991, 1992, kada je Kragujevac zapao u probleme, a vaša prelepa Jugoslavija bila zahvaćena ratom.
Velika je šteta što Florida nikada nije došla do nas. Zapravo jedna jedina je bila na sajmu automobila u Solunu, ali porudžbine nisu bile moguće.’’

Šta su bili najveći izazovi prilikom prodaje Zastave 101?

’’U početku su kupci bili jako sumnjičavi, ipak je to bio nepoznati automobil iz Jugoslavije, međutim prodaja je, 1978, odmah krenula. Moj glavni argument koji je prelamao kupce na kupovinu,bio je prikaz da je 90% Zastave 101 u stvari Fiat 128.

Veliki marketinški pomak se desio kada je Fiat 128 mog oca već postao umoran automobil, nakon 10 godina veoma aktivne službe. Bez ikakog dvoumljenja, moj otac je odlučio da kupi belu Zastavu 101. Kupci su na taj način uvideli da je kupovina Zastave 101 zaista adekvatna, a jeftinija zamena za Fiat 128. Otac je svoju Zastavu prodao 2000. godine, samo zato što je imao zdravstvenih problema u svojoj osamdesetoj godini, pa više nije mogao da vozi.’’

Kako ste organizovali ovlašćeni servis Zastava?

Kako je prodaja jako dobro išla, uslov da se nastavi je bila organizacija redovnog servisa. Tomasov mehaničar je bio jako mlad, ali veliki poznavalac italijanskih motora. Organizovana je baza podataka tako da su podaci o kompletnoj istoriji svake Zastave bili odmah dostupni. Fabrička uputstva i sva literatura je bila nabavljena, i uredno složena.

’’Radionicu smo održavali da uvek bude čista, dobro osvetljena, opremljena svim mogućim alatima za lakši rad i kraće vreme popravke. Na zidovima su bili posteri Zastave 101, a sa prednje strane je bio svetleći znak ’’Zastava, ovlašćeni servis’’. Dodatna reklama za moj servis je bio baš moj mehaničar, koji je lično spremio moju, plavu Zastavu 101 za trke, a bio je i moj suvozač.
Imao sam dobru saradnju sa auto limarima i auto električarima, tako da sam pokrio sva polja popravki i održavanja.’’

’’Prve ozbiljne probleme u radu mog servisa sam osetio kada je počeo rat u Jugoslaviji. Međutim i dalje sam uspevao da dođem do delova (često polovnih) preko mojih poslovnih partnera iz Jugoslavije. Najviše problema sam imao sa poluosovinama i đuntama za 750 i 435F jer su se razlikovali i međusobno i od Fiatovih.’’

Kada je došao kraj Zorbinog plesa Zastave 101 u Grčkoj?

’’Poslednju Zastavu 101 sam prodao 1984, model sa četvrtastim farovima, naslonjačima za glavu i pojasevima prednjih sedišta . Te godine su kupci Zastave 101 bili između 25 i 60 godina.’’
Zanimljiva je fotografija poslednje prodate Zastave 101, iako je 1984 model GTL uveliko postojao, u Tomasovom salonu se našao model Confort.

Kao zaljubljenik u Zastavu 101, kakva su bila vasa osećanja kada ste pregledali arhivu Zastava 101 Kluba?

‘’U grčkom reli sportu, postojale su samo 2 Zastave 101: Jedna se takmičila u severnoj Grčkoj, ali u svega nekoliko trka; a druga je bila moja. Ja sam ostao veran reliju tokom dve cele sezone, 1978 I 1979. Takmičio sam se I u brdskim trkama I na kružnim stazama. Publika je bila oduševljena kako je moj auto izgledao na stazi, a ovacije sam dobijao kada sam podizao zadnji točak u krivinama, a naročito kada bih podigao sva 4 točka prilikom skokova..

Mnogo godina je od tada prošlo,ali kada sam video Facebook stranicu Zastava 101 Kluba, stari osećaj uzbuđenja pred trku me je obuzeo, a sećanja su počela da naviru. Počeo sam pregledati bogatu arhivu u kojoj sam našao i fotografije moje, plave Zastave 101! Otrčao sam na tavan i počeo da preturam po kutijama, pronalazeći stare albume sa fotografijama, isečke iz novina, stari reklamni materijal za Zastavu…

Setio sam se svog poslovanja, trkačke karijere, ali i troškova i napora koje sam ulagao da moj posao bude bolji. Setio sam se modifikacija i friziranja Zastave 101, priprema za svaku trku koju sam vozio…. I dan danas sam zahvalan mom dragom suvozaču i mehaničaru koji je uradio sve, da moj san o pobedama postane java.

Tužan mi je bio rastanak od moje Zastave, 1981, ali kupio ju je mlad momak, koji je čak bio spreman da kupi i novu Zastavu 101. Samo da nije bilo rata u vašoj otadžbini, i dan danas bih prodavao automobile iz Kragujevca.

Sama činjenica da ste vi kao urednik stranice, i vaše kolege jako uporni da svakodnevno postavljate materijale o Zastavi, govori koliko je velika bila vaša industrija automobila i koliki je njen istorijski značaj. Često razmišljam kako bi moj život izgledao da se prodaja Zastave nastavila i da nije bilo rata u vašoj zemlji. Međutim, Zastava je postala žrtva globalnih monstruma koji su je divljački uništili 1999, kako bi je kasnije popravili zarad sopstvenih interesa.

Veliko Vam hvala što ste mi ukazali čast da vam ispričam svoju životnu priču,o mojoj ’’romansi’’ sa Zastavom 101.’’

Autor: Novica Marković – Zastava 101 Klub
Sagovornik: Tomas Diamantis – nekada ovlašćeni prodavac Zastavinih automobila za grčku regiju Epir-Janjina
Fotograije: Iz lične arhive Tomasa Diamantisa, uz odobrenje autoru teksta za javno objavljivanje

0 Comments