fbpx
Menu & Search

Sajam automobila u Beogradu 1986. godine

Sajam automobila u Beogradu 1986. godine

Mi Jugosloveni opsednuti smo velikim stvarima. Na primer kvadraturama: beogradsko sajmište se prsi sa 85.000 četvornih metara površine; Zastava je (i) ove godine zaposela 8.000 četvornih metara sajmišta. Cimos se hvali novim četvornim metrima površine u Kopru, tako da ih sada ukupno ima 16.000. I tako dalje. Ali o sadržaju se kod nas manje govori. Ili o tome da na sajmu automobila u Beogradu, automobila ima toliko malo da između njih ima mesta i za igranku, a skoro i za kuglanje.

Ponekad se čini da bi bilo najpametnije uopšte ne zamarati mozak razmatranjem onoga šta se dešava u našem automobilizmu. Mi mirne duše tapkamo za svetom i pri tome smo još i samozadovoljni. Ništa nas se ne tiče stogodišnjica automobila i njegov silni razvoj. Ne tiče nas se ni ono što se u inostranstvu zove gigantska tehnologija, oštra konkurencija, vešta poslovnost, nemilosrdna borba za kupce.

Naši ljudi su strpljivi stanovnici Zemlje. Ne smeta im što radnik koji radi usred razvijene Evrope za manje od pet minuta rada zaradi za ceo litar benzina; a manje nego za godinu rada zaradi veoma pristojan automobil srednje veličine.

Ne primete ni to da smo najzad sahranili ostarelog Fiću. Oni međutim veruju da smo pobrkali račune američkim (a uz to i japanskim) proizvođačima. Yugo u Americi! To je budućnost – kažu u Kragujevcu. Ali Amerikanci, u stvari njihovi ugledni automobilistički novinari pišu da bi Yugo smeo da staje najviše 2.150 dolara (umesto 3.990 koliko tamo staje), a da je još i za te pare vrednije kupiti Chevette proizveden pre dve godine. A Zastava – uprkos silnog izvoza – prvih meseci ove godine beleži nimalo ugledan gubitak, o kom uz to ne voli ni da govori (direktor Micić: mislio sam da sada, za vreme salona, kad smo svi dobro raspoloženi, nećemo govoriti o problemima, ali ako baš hoćete…). Razume se da su za sve probleme po pravilu krivi kooperanti, što nije slučaj samo u Zastavi nego i kod IDE i još ponegde. Ali u Kikindi su čvrsto ubeđeni da će se posle 13. kongresa SKJ stvar srediti, kako kaže direktor Petkov.

U IMV-u su se stvari – izgleda – sredile. Prošla godina je zaključena bez gubitaka. Ali, kao što to svi znamo, gubici su veoma relativna kategorija. To dođe nekako kao kad od komšije pozajmite hiljadarku, novu ili staru, što je u ovom slučaju svejedno. I onda je više ne vratite. Na taj način nekako preživite bez nove pozajmice i hvalite se kako ste na zelenoj grani.

Na ovim našim stranama saželi smo najglavnije novosti iz Beograda. Naime, one su sada viđene u Beogradu, a mi smo ih inače već odavno videli na drugim mestima. Beogradski salon automobila i ovog puta ostaje pravi mali raj na ovome velikom svetu. Na njemu se uopšte ne govori o kvalitetu i napretku; o zdravoj ponudi i zdravoj tražnji; o razvoju i ulaganjima; ili o automobilizmu veka u koji ćemo uskoro ući. Čuje se samo o džinovskim kvadraturama i planovima u koje je teško poverovati. I o zatvorenom krugu u kom se obrću sve siromašniji kupci i sve skuplji automobili. Znači da imamo kvadraturu kruga. Samo račun se ne može izvesti.

Autor teksta: Martin Češenj
Autor fotografija: Marko S. Pan
Izvor: Avto magazin, 1986. godine

1 Comment

  1. Kosmajac
    8 godina ago

    Iako je reč o sredini osamdesetih godina, socijalizmu, novinar se vrlo trezveno i kritički poneo prema toj manifestaciji, danas bi ovakav osvrt teško prošao cenzuru…