Automobil koji ste sebi uvijek obećavali
Automobil koji ste sebi uvijek obećavali
Koliko volimo da pišemo tekstove za Nasleđe, toliko volimo i kada dobijemo neku dopisničku priču. Mirza iz Sarajeva je sa svima nama podelio priču o svom Ford Capriju iz 1970. godine, a mi je prenosimo u celosti. Uživajte!
Za njega kažu da je evropski Ford Mustang. To je bio i Fordov cilj — da naprave evropski poni automobil prema slici i uspjehu američkog muscle automobila, pristupačnog široj masi ljudi, za razliku od svog američkog pandana u kojem su mogli uživati samo oni sa nešto dubljim džepom.
To su i uradili, kada su u januaru 1969. godine u Briselu, na automobilskom sajmu, predstavili Forda Caprija kao, kako su ga tada nazvali, “sexy Evropljanina“ i “automobil koji ste sebi uvijek obećavali“.
Moj otac je veliki ljubitelj automobila, a posebno oldtimera. U svojoj mladosti nije baš imao priliku da posjeduje neki od kultnih automobila, sve dok mu se nije pružila prilika da 2000. godine kupi Forda Caprija. Kupio ga je od njegovog prvog i do tada jedinog vlasnika, sarajevskog arhitekte, koji ga je kupio 1970. godine u Kölnu, gdje je i napravljen iste godine, maja mjeseca.
Bio je garažiran skoro 15 godina i za to vrijeme nije bio vožen. Trebala mu je restauracija. Srećom, svi njegovi originalni dijelovi su bili uz njega.
Tada sam imao 13 godina i nisam bio pretjerano zainteresovan za automobile. Prioritet u mom životu, kao i kod većine mojih vršnjaka, billi su košarka i video-igre.
Godine su prolazile i restauracija je napredovala. Otac je radio do kasno u noć, predano, sa velikom ljubavlju. Povremeno pomažući ocu sve više sam dobivao interes za automobile generalno, a posebno za oldtimere. Sve više sam kompjuter, umjesto za video-igre, koristio za istraživanja o našem ljubimcu.
Restauracija je uspješno završena 2005. godine, malo prije mog 18. rođendana. Vjerujem da možete pretpostaviti šta je bio poklon za moje punoljetstvo – sreći nije bilo kraja kada sam u vlasničkoj i saobraćajnoj dozvoli ugledao svoje ime i prezime. Bio sam vlasnik mog metalik srebrnog ljepotana. Slobodno mogu reći da tada nisam bio u potpunosti svjestan šta imam, kao što sam danas.
Zvanično priznanje za njegovu restauraciju moj otac je dobio 2007. godine na sarajevskoj smotri oldtimera, za “najoriginalnije restauriranog oldtimera“.
Sada svakim danom cijenim i svog oca i svog Caprija sve više i više. Oca zbog toga što mi je usadio ljubav prema automobilima koji imaju dušu i koji su pravljeni da traju, za razliku od današnjih automobila sličnih plastičnim igračkama za djecu.
Caprija volim zbog toga što se pronalazim u njemu iz više razloga. Jedan od njih je taj što je to kultni automobil, sportski coupe iz momačkih snova. Klasik kakav se danas ne proizvodi.
Samo oni koji su istinski zaljubljenici u ovakve automobile znaju kakav je osjećaj kada sjednete u njih i kada ih vozite. Također je lijepo vidjeti dok se vozite odobravanje od prolaznika, najčešće starijih ljudi, u vidu podignutih palčeva, koje za ovakve automobile vežu neka od najljepših sjećanja u životu baš kao i mene.
Za vrijeme Caprijeve restauracije moj otac je kupio još dva oldtimera. To su Ford Taunus 17M P3 karavan iz 1963. godine i Opel Rekord Olympia P2 iz 1961. godine.
Iskreno se nadamo da će Taunus biti restauriran ove godine, pa možete očekivati i priču o njemu, dok Rekord čeka u redu za oživljavanje.
4 Comments
Predivan!
Zaista jeste, i Mirza je super lik! 🙂
Hvala ti. 🙂 Ništa od ovoga i ne bi bilo da nije Miloša. 🙂 😀
Hvala ti. 🙂