fbpx
Menu & Search

Lancia Lambda je muzejski ponos

Lancia Lambda je muzejski ponos

Brižljivo i dugo stvarana kolekcija gospodina Bratislava Petkovića okuplja istorijske automobile koji su danas značajan deo istorije najranije motorizacije Jugoslavije, ali i onih koji su na svetskom planu obeležili napredak najkompleksnijeg uređaja koji čovečanstvo svakodnevno koristi. Jedan od automobila koji objedinjuje ove dve kategorije je Lancia Lambda.

U međuratnom Beogradu, zastupnici Lancie i drugih italijanskih automobila bili su braća Našimbeni. Njihov salon se nalazio u Karađorđevoj ulici, a pored Lancie, prodavani su i Fiat, Alfa Romeo, OM i Isotta Fraschini. Osim kao prodavci, braća Našimbeni su Lanciu zastupali i kao trkači. Tiberio Našimbeni je tako pobedio na prvoj trci Beograd-Sarajevo-Beograd i to baš u jednoj Lambdi. Kako gospodin Petković naglašava, Lancia iz tih vremena nikako nije mogla da se meri sa Lanciom danas i na ulicama ih je bilo veoma malo, posebno zbog cene od preko 120.000 dinara, što je u to vreme moglo kupiti kuću na Dedinju ili pet Fordova T. Vozili su je, ili su pak u Lanciama vozili znameniti stanovnici prestonice, među kojima su bili poznati trgovac Vlada Mitić, arhitekta Ferdinand Vareška i Boža Tvrdišić, jedan od prvih srpskih šofera i osnivač udruženja šofera.

Iza kulisa stvaranja Lancie Lambde stajao je jedan tragičan događaj. Naime, Vicenzo Lancia je doživeo nesreću u svom automobilu u kojoj je njegova majka teško povređena. Tada se zarekao da će napraviti auto koji će biti siguran. Posmatravši čamce u napuljskoj luci, došao je na ideju da napravi karoseriju po uzoru na brodsku i angažovao je inženjera po imenu Battista Falchetto. On je konstruisao prvu samonoseću automobilsku karoseriju, što je dalje diktiralo nezavisno vešanje prednjih točkova. Takođe, napravio je prvi lomljivi kardan, kočnice na sva četiri točka, a Lancia Lambda je i prvi automobil sa bregastom osovinom u glavi motora. „To je bio auto koji je išao sigurno dvadesetak godina ispred vremena.“ zaključio je gospodin Petković, dodavši da je u svoje vreme ova Lancia osvajala mnoge poznate trke najviše zbog niskog težišta kao posledice samonoseće karoserije i kočnica, jer su mnogi snažniji konkurenti zaustavljali samo zadnje točkove, što je i na ulicama često predstavljalo problem onima iza nje: „Lambde su čak morale da imaju tablicu na zadnjem delu automobila koje su obaveštavale učesnike u saobraćaju da automobil ima kočnice na sva četiri točka.“

Uprkos tome što je Lambda bila veoma napredan automobil, ona nije predstavljala veliki komercijalni uspeh, a godine su učinile da ovih Lancia danas nema mnogo. Kako je ona jedan od kamena međaša u automobilskoj industriji i automobil koji je doneo mnoge novitete, poželjna je u svakoj muzejskoj kolekciji, a u beogradski muzej automobila je došla pre gotovo četrdeset godina: „Početkom sedamdesetih sam je pronašao u Somboru, kod porodice Rackov, i nije bila u dobrom stanju, pa smo je restaurirali oko pet godina. Danas se mnogi poznavaoci oduševe kada je vide u postavci, a posebno Italijani kojima je Lancia uvek bila nešto posebno. Ona je ponos našeg muzeja.“

Ovaj članak je nastao kao plod naše saradnje sa uredništvom Modernog žurnala, publikacije Muzeja automobila u Beogradu. Ovaj i još mnogo drugih tekstova moći ćete da pročitate u drugom broju žurnala koji će se uskoro naći u prodaji.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments