fbpx
Menu & Search

Korveta na autoputu generacija

Korveta na autoputu generacija

Kada se povišeni nivo benzina u krvi nasledi kroz tri generacije, ljubav prema automobilima tada postane porodična tradicija. Katkad se dogodi da uz zajedničku ljubav ruku pod ruku ide i zajedničko nasledstvo, te automobil prelazi iz generacije u generaciju. Ponekad sklonosti budu potpuno različite, te kao takve poprime drugačije oblike koji se u manjoj ili većoj meri dodiruju. Mimo svih međugeneracijskih jazova, prave vrednosti uvek nađu zajedničko odobravanje unutar porodice i upravo tako je jedna Corvette C4 iz 1987. godine nedavno stigla sa druge strane Atlantika u Beograd.

Naš dugogodišnji prijatelj Vladimir sin je proslavljenog trkača, a njegov sin Andrej tek treba da napravi svoje prve korake u automobilskom svetu, ali je odrastajući uz automobile lako našao svoju najveću strast. Kako po svom pogledu na automobile Andrej najviše liči na oca, Vladimirova ideja bila je da pronađe automobil u kom će obojica jednako uživati. Jedan od Andrejevih omiljenih automobila bila je Hot Wheels C6.R u žuto-crnoj trkačkoj livreji, pa je izbor modela bio najlakši deo procesa: „To je bio autić koji mi se najviše dopadao od svih koje sam imao, pa sam ga kasnije tražio po eBayu za kolekciju jer sam se tim mojim dosta igrao. Kada ga je otac ponovo pronašao na internetu, počeo je da mi priča o nekom pravom autu koji može da bude projekat za oca i sina. Nisam imao pojma o čemu priča i šta smera, ali sam došao gde treba. Tu je bio pokriven auto koji sam prepoznao, ali ono što nisam znao jeste da to nije bio projekat.“ ispričao nam je Andrej prvi susret sa autom koji ga čeka u budućnosti. Vladimir je dodao da je generacijska sredina bila C4 — upotrebljivi i moderni klasik bezvremenih linija, a događaj koji je pokrenuo potragu za idealim autom bio Andrejeva fascinacija Giškinom Corvette C4 koju je pronašao dok je šetao po gradu i lovio automobile na ulicama.

Pošto kupovina tog automobila nije bila opcija, Vladimir je mimo Andrejevog znanja pripremao iznenađenje zbog kog je često postavljao pitanja koja bi mu dala smernice ka pravoj C4 za obojicu. Tada je Andrej jasno naglasio da Corvette mora da ima okrugla stop svetla, ali i da mora da bude Targa krov. „Kao kabriolet mi je on izgledao kao pegla, mnogo je dugačak i ravan i to kod nje ne volim.“ naglasio je Andrej. Rešenje je došlo iz SAD u obliku Corvette proizvedene 1986. za modelsku 1987. godinu, sa 5.7 motorom, 86.000 milja na satu i Z52 opremom: „To je nešto ređe u njihovim brojkama. Ona ima trap od sportskije Z51, ali je malo udobnija. Ima deblju balans štanglu, manji ajnšlag, hladnjak za ulje menjača, felne od 9,5J i napred i pozadi i tako dalje. Inače, ima i električna sedišta i retrovizore, klimu i zatamnjeni stakleni krov. Ima Bose muziku koju su reklamirali sloganom You gotta hear it to believe it, a kasetofon je osposobljen i u njoj se slušaju kasete iz kolekcije. Vlasnik inače nije hteo da je proda van SAD, ali smo na kraju ipak uspeli da je uvezemo.“ Andrejeva idealna boja bi bila žuta, ali se brzo saživeo sa tamnocrvenom, ali se generacijski jaz ogledao u izboru felni. Tokom stvaranja ovog foto seta, njihova Corvette je brojala poslednje dane sa fabričkim felnama, a na njihovo mesto treba da dođu petokrake Japan Racing 9.5J 18″ koje su pravljene posebno za ovaj auto i u skladu sa fabričkim dimenzijama.

Dok Andrej ne položi vozački ispit i ne stekne dovoljno iskustvo, on svoj i očev automobil doživljava sa suvozačevog sedišta, pri čemu ga vidi kao udoban automobil i u gradskim uslovima i na kraćim i dužim putovanjima. Andrej je na Vladimirovu opasku da autu možda fali snage dodao da ona baš svojim zvukom nadoknađuje tobožnji nedostatak. Naime, njen 5,7l L98 V8 motor ima 240 konja, što na papiru ne zvuči mnogo, ali u praksi je dovoljno za zabavu. Iako za sve američke automobile važi predrasuda da nisu vozački, Vladimir kaže da je Corvette ipak drugačija od drugih: „Snaga je dovoljna da se lepo vozi, uživa i da bude upotrebljiv, a ona dovoljno plaši i sa tih 240 konja. Ona se jako lepo ponaša, nikad u životu prirodnije nisam davao kontru, bez ikakve drame. Sve imaju šper diferencijal i jako se lako vozi. Istina, jeste nervozna, ali sam jako zadovoljan njenim manirima na putu. Servo uređaj bi možda mogao da bude malo mekši, a zbog ABS je nekad bila brža od konkurencije na stazi.“

Često slični pokloni za osamnaesti rođendan imaju potpuno drugu, negativnu konotaciju, ali u porodici u kojoj su automobili život, situacija je potpuno drugačija: „Ovaj auto nije kupljen u onoj klasičnoj ćale kupio sinu situaciji, već kao zajednička porodična vrednost, zajednički projekat i auto koji se vozi i pazi. To je Andrejev oldtajmer koji će da bude tu jer ja volim Corvette, a voli je i on.“ Tradicija jedne porodice se tako istovremeno gradi i nastavlja uz jedan američki dragulj koji posebnom vezom ujedinjuje oca i sina, a verovatno i sledeću generaciju koja će ga naslediti.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

0 Comments