Siniša iz Podgorice je veliki dio svoga života posvetio automobilima. Iako je po profesiji diplomirani ekonomista i direktor je međunarodne škole stranih jezika, u slobodno vrijeme se bavi dizajnom automobila i oldtajmerima. Crtanjem automobila bavi se, takoreći, cijeli život. Izlagao je na nekoliko dizajnerskih sajtova, gdje su ga zapazili ljudi iz Scuola Politecnica di Milano, pa je i 2008. godine dobio poziv da bude dio tima na projektu novog modela Lamborghinija koji je predvodio Chris Bangle. Ovaj poziv je zbog ličnih razloga nažalost morao da odbije. Razmišljajući kako da poveže svoju strast prema automobilima sa profesijom kojom se bavi, došao je na ideju da nabavi službeni automobil za svoju školu, ali ne neku “poslovnu limuzinu”, nego vremešnog ljepotana, koji ima najmanje pola vijeka iskustva na drumu. Kolege i saradnici su sa oduševljenjem prihvatili ovu ideju, samo se trebalo još odlučiti za marku i model, koji bi bio prihvatljiv sa estetskog i finansijskog stanovišta. Odmah mu je na um pao Volvo i to isključivo u tamno plavoj i bež kombinaciji, jer je još kao dječak u dvorištu svoje zgrade svakodnevno gledao jednog Amazona u istoj kombinaciji boja. Iako tada nije baš puno znao o automobilima, bio je svjestan da se znatno razlikuje od ostalih kola koja su bila aktuelna u to vrijeme. Jednostavno je odisao elegancijom i ljepotom koja se morala primijetiti.

Reakcija mlađih kolega da treba da nabave Volvo je isprva bila negativna. Prva asocijacija na ovu marku automobile im je bila da je to samo jedan ćoškasti komad lima, koji je pouzdan i siguran, ali bez nekih većih dizajnerskih ideja. Kada im je pokazao sliku Amazona, mišljenje im se trenutno promijenilo. Odluka je pala i sada je trebalo pronaći dobro očuvani primjerak. Imali su pravu sreću, jer su vrlo brzo uspjeli da u Bolonji pronađu odlično očuvan Amazon iz 1960. godine. Siniši je imponovalo i to što su on i Amazon bili pravi vršnjaci. Igrom slučaja njegov prijatelj, koji je dovezao automobil iz Italije, odlično je poznavao vlasnika salona iz Bolonje i on mu je detaljno ispričao sve o prethodnom vlasniku i predao kompletnu servisnu dokumentaciju. Nakon detaljnog pregleda, odlučili su da je to to. Kada je napokon Volvo Amazon stigao u Crnu Goru, uvjerili su se da je u besprekornom stanju i da nije potrebno vršiti bilo kakvu restauraciju, kako na limu i mehanici, tako i na unutrašnjosti vozila, što samo govori o poslovičnoj pouzdanosti ovog švedskog proizvođača automobila.

Volvo Amazon se proizvodio od 1956. do 1970. godine. Nastao je kao naslednik već pomalo zastarelog modela 544. Fabrički dizajneri su našli inspiraciju u tadašnjim američkim automobilima, prije svega u modelu Chrysler 300C. U ovom vremenskom periodu je proizvedeno ukupno 667.791 primjerak u tri karoserijske verzije: berlina sa dvoje i četvoro vrata, kao i karavanska varijanta. Ostaće zapisano da je upravo Volvo Amazon bio prvi serijski automobil na svijetu koji je u standardnoj opremi imao ugrađene sigurnosne pojaseve sa tri tačke kopčanja. Tokom prvih godina proizvodnje, sa fabričkih traka su silazili isključivo primjerci sa četvoro vrata i benzinskim motorima od 1600 ccm i 60KS. Imali su doboš kočnice na svim točkovima. Nakon toga se uvode verzije sa dvoje vrata, kao i karavani od 1962. godine. Konkurencija je nametala utakmicu, tako da se povećavala zapremina i snaga motora, pa je iz 1800 ccm zapremine, uz pomoć dvogrlog karburatora Amazon ojačao na 86 konja, što je za to vrijeme bila cifra za poštovanje. Da bi se ta konjica mogla i zauzdati, Volvo je dobio disk kočnice na prednjim točkovima. Zbog velike popularnosti, pored matične Švedske, otvoreni su proizvodni pogoni u Južnoj Africi, Čileu, Kanadi i Belgiji.

Bez obzira što je od prestanka proizvodnje proteklo skoro pola vijeka, na ulicama mnogih evropskih gradova mogu se vidjeti veoma dobro očuvani primjerci u svakodnevnoj upotrebi. U skandinavskim zemljama se i dan danas organizuju kružne trke i reli takmičenja u kojima učestvuju Volvo Amazoni. Sinišin Amazon ne učestvuje na trkama, ali se može vidjeti na brdskoj stazi Cetinje – Ivanova korita, gdje bez obzira što samo revijalno prođe stazu, izazove oduševljenje kod prisutne publike. Učestvovao je na nekoliko oldtajmer skupova u Crnoj Gori, a može se pohvaliti i epizodnom ulogom u filmu “Slučajevi pravde” čuvenih Booksovaca. Tom prilkom mu je gepek bio pun naoružanja, što je valjda u skladu sa njegovom ratničkom pojavom i imenom. Ime je dobio po ženskom ratničkom plemenu Amazonke, tako da ne čudi što su mnoge lijepe djevojke poželjele da se slikaju pored njega.

Dobija dosta poziva iz zemalja u regionu za učešće na oldtajmer skupovima, jer su učesnici iz Crne Gore rijetko prisutni. Siniša se nada da će se jednog dana odvažiti da krene na malo duža putovanja prema Subotici, Skoplju, ili Zagrebu, jer su mu druženja sa istomišljenicima iz bivše Jugoslavije uvijek lijepa i zabavna. Do tada će se zadovoljavati mamljenjem uzdaha ljudima svih generacija na crnogorskim drumovima. Takođe se nada da će ih ekipa Autoslavije ponovo pozvati kada Amazon bude proslavljao stoti rođendan.

Autor teksta: Ana Pajović
Autor gornjih fotografija: Ana Pajović
Autor donjih fotografija: Rale Radonjić