U moru bitnih istorijskih događaja te burne 1968. godine, sitnim slovima je upisano i rođenje nove generacije Mercedesovih limuzina poznatih pod fabričkom oznakom W114/W115. Odatle potiče i nadimak koji su dobili u Njemačkoj, Strich Acht, po oznaci /8 koju su nosili na identifikacionim pločicama. Britanci ih zovu Stroke Eight, dok je na našim prostorima poznat kao Minika. Strich Acht/Minika je prvi Mercedes koji je u većim brojevima zaživio na ovim prostorima zahvaljujući otvaranju prema Zapadu i odlasku radnika na privremeni rad u inostranstvo, gdje su se naši gastarbajteri izreda vraćali kući sa ganc novim Mercedesom, najčešće proleterskim 200D, ali Mercedesu se u zube ne gleda.

Fabrička oznaka W114 rezervisana je za modele opremljene benzinskim motorima sa 6 cilindara, zapremine 2,3 (230), 2,5 (250) i 2,8 (280) litara dok je oznaka W115 govorila da se radi o modelu sa četvorocilindričnim benzinskim ili dizel motorom (varijanta sa 5-cilindričnim dizelom je takođe nosila oznaku W115). Dizajnirao ih je čuveni Paul Bracq, koji je između ostalih automobila potpisao i 600 Grosser, takozvani Titov Mercedes. Kako je tada automobile prodavao kvalitet, a ne mogućnost integracije sa pametnim telefonom, publika je prepoznala Miniku kao veoma izdržljiv automobil sposoban da pređe nevjerovatne kilometraže.

Dovoljno govori slučaj solunskog taksiste Grigoriosa Sachinidisa koji se 2004. javio upravi Mercedesa sa namjerom da im pokloni svoj W115 200D kojim je prešao 4,6 miliona kilometara! Pošto je automobil održavan u ovlašćenom servisu, kilometraža je potvrđena i ovo je zvanično Mercedes sa najvećom zabilježenom kilometražom ikad. Nakon 23 godine u taxi službi, 4,6 miliona kilometara i 11 generalki, Sachinidisova Minika se sada odmara u muzeju u Stuttgartu. Naš Strich Acht je iz prve godine proizvodnje i poslije 46 godina izgleda svježe kao da je upravo ostavio dvostrukog agenta ispred Berlinskog zida. Prva boja je tu i tamo izgubila sjaj ali stanje enterijera i hromiranih djelova, kao i odsustvo korozije govori da je ovaj automobil mažen i pažen cijelog života.

Na pola okreta ključa, četvorocilindraš se javlja, ne pretjerano uzbudljivim zvukom ali kako je napravljen da traje, to mu se ne može računati u mane. Mercedesovi inženjeri su iz 2,2 litra zapremine uz pomoć Stromberg karburatora izvukli 107 konjskih snaga što je dovoljno da naša Minika stigne do stotke za nekih 13,5 sekundi i nastavi do 160 km/h maksimalne brzine. Potrošnja u gradskim uslovima kreće se od 13 do 14 litara benzina dok normalnom vožnjom na otvorenom putu pada ispod 10 litara. Za bolji rezultat nedostaje mu peta brzina. Sami osjećaj u vožnji teško da je uporediv sa modernim automobilima. Prva stvar koju primjetite je nevjerovatna preglednost u svim pravcima zahvaljujući tankim stubovima koji ne zaklanjaju vidik. Sve komade su precizno odmjerene, ni prelake, ni preteške dok svaki prekidač koji dohvatite djeluje kao da je neuništiv. Zahvaljujući adekvatnom motoru, dobro izračunatim prenosnim odnosima i sigurnim kočnicama, W115 se bez problema snalazi u modernom saobraćaju bez potrebe da traži ikakve popuste, uprkos svojim godinama.

Unutrašnjost je priča za sebe i lekcija iz ergonomije modernim automobilima. Sve je jednostavno, pregledno i na dohvat ruke. Dijeleći međuosovinsko rastojanje sa većom S klasom (W108), W115 je dobio ogroman putnički prostor koji danas odlikuje limuzine tek u najvišoj klasi. Otvaranje i zatvaranje vrata je događaj sam za sebe. Precizni germanski klik koji se čuje jednostavno danas ne postoji, nebitno o kom cjenovnom rangu govorimo. Blizu 2 miliona primjeraka serije W114/W115 je proizvedeno u periodu 1968-1976, kada je naslijeđuje još jedan model iz stare garde neuništivih Mercedesa, W123. Zbog svoje pouzdanosti, veoma je popularan kod ljubitelja oldtajmera koji vole da prelaze veće razdaljine. Sigurno sa pravom jer odaje utisak da mu zub vremena, jednostavno, ne može ništa.

Autor teksta: Igor Mitrić
Autor fotografija: Stevan Žugić
Izvor: dvijebregaste.me