fbpx
Menu & Search

Srcem do Speciala

Srcem do Speciala

Među gotovo dvesta vozila, jedna premijera sa ovogodišnjeg skupa Udruženja istoričara automobilizma posebno nam je privukla pažnju. Bio je to beogradski Fiat 125 Special, automobil proizvođen tek pet godina i limuzina sportskog srca zaboravljena na ovim prostorima, najviše zahvaljujući Polskom Fiatu 125p i Zastavinom 125 PZ. Nekoliko meseci kasnije, sa njegovim vlasnikom Vojislavom našli smo se ispod betonskog luka 13. maja, poljoprivredne kolonije čiji je glavni put okružen kukuruzom neodoljivo podsećao na Italiju.

Odrastajući u Splitu, Vojislav se sa automobilom iz snova upoznao početkom osamdesetih. „Ja sam se u njega zaljubio kada sam imao osam godina“ počeo je Vojislav, „Jedan moj komšija je kupio žutog i znao sam uzeti stolicu i gledati u njega po dva-tri sata koliko mi je bio lep. Bio je tu i neki specifični miris u kabini koji dobro pamtim i moram da otkrijem koji je. Nikad nisam ni pomišljao da ću imati uramljenu sliku, a kamoli da ću ga imati uživo.“ Godinama je Vojislav tražio pravu priliku da pronađe automobil koji je obeležio njegovo detinjstvo, a pronašao ga je na Novom Beogradu: „Ovaj Fiat je bio kod Steve, bivšeg vojnog lica. On ih je promenio šest komada i ovaj je bio poslednji. Napravio ga je samo da se voza, ali je bio u jako lošem stanju.“ Kako nam je Vojislav priznao, bilo ga je sramota da ikome kaže koliko je platio automobil, ali je istovremeno bio najsrećniji: „Prva vožnja mi je bila fantastična, bio sam presrećan što sam ga kupio.“

Originalno, automobil nije bio Special, što je Vojislava povelo u potragu za delovima koji će unaprediti njegov automobil do najopremljenije verzije Fiata 125: „On je u originalu bio 125, ali sam stavio sve delove od Speciala. Običan 125 je imao 90 konja, ali sam mu stavio drugu glavu motora i Weberov karburator, pa on sad ima čistih 100 konja. Ima sve što ima Special: sva četiri diska, menjač sa pet brzina, zelena stakla, svu dodatnu opremu. Felne su Cromodora CD5 sa malim ratkapnama i izuzetno ih je teško naći, kao i farove, branike, dobru glavu motora i dodatna Carello svetla.“ proveo nas je Vojislav kroz višemesečni proces obnove koij je uključivao i farbanje iz bele u teget boju i promenu enterijera iz bež u crni. Kao popularan automobilski aksesoar šezdesetih i sedamdesetih godina, na Fiatu se našla i velika ručica menjača od providne plastike sa zlatnim kočijama u njoj. „Fiata zovem Fijaker, pa se i ručica u to uklopila“, osvrnuo se Vojislav na jedan od detalja u enterijeru u kom se nalazi i Blaupunkt radio iz perioda, ali i jedno drveno magarence na retrovizoru, kao podsećanje na rodnu Dalmaciju.

Ipak, najveći problem pri konverziji nalazi se u administraciji. Naime, kao i većina Fiata koji su kupljeni u Jugoslaviji, i ovaj je zaveden kao Zastava: „Njemu u saobraćajnoj piše Zastava 125, iz tog razloga što je sa Fiatom dogovoren uvoz bez carine. Oni su dolazili iz Torina na vozovima bez guma i akumulatora. To se onda stavljalo kod nas i prodavalo kao Zastava i Jugoslavija ga ne bi ni videla da nije bilo tog sistema.“ Za sada, Vojislav planira da ga vozi vikendima, a kada se reše sve dečije bolesti, i svakodnevno: „Ovo sada nije u fabričkom stanju. Za to moraš da uložiš duplo više nego što sam ja, ali sam ga doveo u super stanje za automobil od četrdeset i šest godina. Kada se te neke sitnice sklone, moći ću da kažem da imam automobil kojim mogu da odem negde, bilo da je sunce, kiša ili sneg.“

Zavaljeni u njegova udobna crna sedišta, iskoristili smo prazan put da čujemo čuveni motor sa dve bregaste osovine. Karakterističan italijanski reski zvuk bio je praćen impresivnim ubrzanjem za jednu limuzinu iz 1970. godine, a zahvaljujući lisnatim oprugama, udobnost nije mogla da se meri sa onom na krutim modernim automobilima. „Ja nisam ni znao koliko je to dobar auto, to sam tek posle naučio.“  Vojislav je u jednoj rečenici sažeo svoj automobilski put, od stolice u garaži, do pedala i volana.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

3 Comments

  1. Srdjan
    8 godina ago

    Jos uvek mi je neispunjena zelja ali nadam se da cu ga jednog dana imati. Moj otac je imao 125 pz 25 godina ali i on je uvek sanjao o specijalu. Jednom sam na Miseluku video beli 125 specijal PG tablica i otad sam zaljubljen u taj auto.

  2. 8 godina ago

    Originalni Fiatovi automobili naspram onih proizvedenih u istocnom bloku oduvek su imali posebnu draz. Sedamdesetih, samo pogled na ove cajgere, prednja svetla i rucicu menjaca na podu cinio je da vam srce zaigra duplo brze. Cromodora felne su vec bile opasne po zivot jer je srce moglo da vam stane.

  3. Stefan
    8 godina ago

    Odlican auto i prica, izgleda da imamo isti ukus, i meni se svidja 125 i kao klinac nikad nisam razumeo zasto se taj auto tretira kao krs. Vozio sam se u 125pz iz poslednjih serija bio je kao nov . A originalni 125 sam video samo jednom i bas je bio ove boje.