fbpx
Menu & Search

Više od nacionalne klase – Pet filmova Dragana Nikolića za svakog automobilistu

Više od nacionalne klase – Pet filmova Dragana Nikolića za svakog automobilistu

Rođen 20. avgusta 1943. godine u Beogradu, Dragoslav-Dragan Nikolić je svoje detinjstvo i mladalačke godine proveo na Crvenom krstu, kao učenik XIV beogradske gimnazije, a kasnije i Ekonomske škole. Ipak, njegov životni put odredio je upis na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju koju je upisao još kao srednjoškolac, sa 17 godina, postavši najmlađi polaznik u njenoj istoriji. Prvu značajnu ulogu odigrao je 1967. godine kao Džimi Barka u filmu Kad budem mrtav i beo, crnotalasnom ostvarenju Živojina Pavlovića. Tokom narednih decenija, Dragan se uzdigao do najvećih glumaca jugoslovenskog filma, sa širokim spektrom uloga koje su varirale od beogradskih mangupa do svetske gospode. Odlazak Dragana Nikolića je zatvorio jednu eru autohtone gradske kulture i stila, a Beograd je izgubio najvećeg miljenika i veliki deo svog duha.

Iako privatno nije previše mario za automobile, Dragan Nikolić je na filmu oživeo nekoliko likova koji su pokazali izuzetno automobilsko umeće i ukus, ili su pak bili vezani za interesantne filmske automobile i automobilske događaje.

 

5. Pop – Lavirint (2002)

Dragan Nikolić Lavirint Ajkula
Lavirint je 2002. godine bio jugoslovenski kandidat za Oskara

Triler sa elementima onostranog u režiji Miroslava Lekića smestio je Dragana Nikolića u ulogu Popa, lečenog kockara koji biva uvučen u misteriju sakrivenu u lagumima ispod Kalemegdana. U svojim šmekerskim godinama (a koje to nisu bile?) kada mu je uredna proseda brada već postala zaštitni znak, Gagin lik se na početku filma vozi u oronulom plavom Citroënu DS belog krova, a kasnije i sam seda za njegov volan. Lavirint nije bio prvi Gagin filmski susret sa Ajkulom, ali o tome ćemo nešto kasnije.

 

4. Urke – Poslednji krug u Monci (1989)

Dragan Nikolić Poslednji krug u Monci
Dragan Nikolić kao Urke na Velikoj Nagradi Italije 1989. godine.

U režiji Aca Boškovića i po scenariju Dušana Prelevića, Poslednji krug u Monci je uz maestralnu glumu Dragana Nikolića i Danila Bate Stojkovića postao kultni film sa kraja osamdesetih godina. Uloga Urketa svojevrsni je rekvijem poslednjoj generaciji mangupa koji su imali soul i slušali bluz. Iako film nije automobilski u pravom smislu te reči, tokom scena u Milanu gledaoce sa bilborda pozdravlja Ajrton Sena, a poslednje scene u filmu snimane su tokom Velike Nagrade Italije 1989. godine koju je osvojio francuski as Alan Prost.

Replika koju ćemo pamtiti: „Italijanska televizija prenosi ovu trku sa 13 kamera. Do kraja trke ostalo je još šest krugova. Upravo vidimo Senu koji je na trećoj poziciji.“

 

3. Prle – Otpisani (1974-1976)

Dragan Nikolic, Voja Brajovic, Pavle Vujisic Otpisani
I crno-beli i u koloru, Otpisani su legende jugoslovenskog filma.

Aleksandar Aca Đorđević je po scenariju Dragana Markovića i Siniše Pavića stvorio dva televizijska i filmska lika koje su besmrtnim učinili Voja Brajović i Dragan Nikolić. Omiljeni partizanski duo Tihi i Prle su tokom svojih diverzantskih operacija bili za volanom nekolicine automobila i motocikala koij su već tada bili oldtajmeri, a sabotaže vojnih vozila bile su sastavni deo serije i dva filma. Poster za film Povratak Otpisanih jedan je od najboljih promotivnih plakata u istoriji jugoslovenskog filma, kao i čuvena tema, kompozicija Milivoja Markovića, neraskidivi deo jugoslovenske pop-kulture.

Replika koju ćemo pamtiti: „Ja? E, što ti je pitanje… Ja sam vozio još pre rata na trkama oko Kalimegdana. Bio sam najbolji balanser i to kod bata-Alimpija.“

 

2. Stevan – Mlad i zdrav kao ruža (1971)

https://www.youtube.com/watch?v=Zs60Vbd9ERc

Kada je 1971. godine izašao, ovaj film Jovana Jovanovića ekspresno je zabranjen zbog svog subverzivnog karaktera, a u fokus dovodi Dragana Nikolića kao Stevana, antiheroja i sitnog prestupnika u vrtoglavom usponu. U košulji sa motivom britanske zastave ili okružen razvratnom pratnjom i mladim lepim devojkama koje na sebi imaju samo ogrlicu, šešir ili naočare za sunce, Stevan je bio sve ono čega su se cenzori ježili, a ovaj haotičan film se slobodno nazvati i Paklenom pomorandžom jugoslovenske kinematografije. U njemu, Stevan vozi nekoliko pozajmljenih automobila među kojima su najistaknutiji Fiat 125PZ, Fiat 850 SC, Citroen DS i BMW 1600. U tim scenama, on krši sva pisana i nepisana pravila i zakone, usput deleći savete i stavove koje uzorna jugoslovenska omladina ni po koju cenu nije smela da čuje.

Replike koje ćemo pamtiti: „Sa kolima treba kao sa pičkama, biti grub i nežan, a onda reći kurvo, ja sam tvoj bog, I said.“ „[Izlazi iz Fiata 850SC] Ovo đubre je za mediokritete, za tucanje u provinciji, ne za Beograd. Kaži mi s kojim kolima se družiš, pa ću ti reći koliko vrediš.“ „Dakle, rezime: Pravde ima samo u filmovima, u životu hepienda… Ja se nadam da ćemo se još jednom sresti. Ja sam vaša budućnost, ćao!“

 

1. Branimir Mitrović Floyd – Nacionalna Klasa (1979)

Dragan Nikolić Nacionalna Klasa Flojd Fića
Gaga je kao Flojd inspirisao mnoge da uzmu volan u ruke i okušaju sreću na trkama

Socijalna drama u režiji Gorana Markovića i jedini jugoslovenski film koji za temu ima tada veoma popularne automobilske trke Dragana Nikolića stavlja u ulogu Brane Mitrovića Flojda, koji se osim svojih rivala trka i protiv vojske. Brana sebe naziva po fiktivnom vozaču Formule 1 Martinu Flojdu, čiji se poster nalazi na zidu njegove sobe. Na njemu, Flojd nosi belu kacigu sa tartan dezenom i tako otkriva Braninog idola kao trostrukog šampiona Formule 1 Džekija Stjuatra. Flojd, Mile rent-a-bubreg, Žika, čika Moma i drugi živopisni likovi ovog legendarnog filma, praćeni nezaboravnom muzičkom numerom Dade Topića i crno-žutim abartovanim Fićom obeležili su stvaranje i odrastanje svih domaćih generacija zaljubljenika u trke i automobile.

Replike koje ćemo pamtiti: „Ma ko vas šiša bre, ja sutra vozim sam za sebe“ „Ti ćeš da me naučiš kako idu brzine“ „Hvala čika Momo!“ „Čuješ kako lupa đunta?“ „Nije kuplung nego kvačilo“.

0 Comments