fbpx
Menu & Search

60. međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća

60. međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća

Povodom Međunarodnog sajma tehnike i tehničkih dostignuća koji se jubilarni šezdeseti put održava od ponedeljka 16. maja do petka 20. maja 2016. godine, u saradnji sa Beogradskim sajmom donosimo vam jednu istorijsku retrospektivu ove manifestacije.

Posetite 60. međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća
Posetite 60. međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća

Istorija u 60 slika

Međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća – elitna, najveća, nastarija, najpoznatija i najuglednija specijalizovana sajamska razvojno-tehnološka manifestacija u ovom delu Evrope, svedok i stvaralac istorije, neiscrpno matično gnezdo iz koga su se decenijama razvijali gotovo svi drugi današnji veliki specijalizovani sajmovi, manifestacije i ideje – ove godine obeležava izuzetan jubilej svetskih razmera – svoje nestvarno 60. izdanje. Deleći sudbinu, vreme i prostor sa državama i društvima, koji su i sami u pohodu kroz istoriju preživljavali velike promene, sa čitavim narodima i velikim pojedincima, sa vremenima relativnog blagostanja i vremenima velikih nesreća, sa epohama veličanstvenih civilizacijskih skokova ali i tragičnih zabluda, ovaj sajam je uspeo da svoj autoritet učini nesumnjivim, čvrstim kao stena i neverovatno uzornim u svetu u kojem se uzorima ne prašta.

Iako se za „nulti“ događaj Sajma tehnike, i početak odbrojavnja koje je dovelo do broja 60, uzima 1957. godina, istorijski kontekst uvešće u igru činjenicu da je i taj događaj bio na svoj način „jubilaran“, jer se istinski prvo izdanje ove izuzetne manifestacije, pokazaće se ekskluzivnih svetskih dimenzija, desilo 20 godina ranije – još predratne 1937. Bila je to tada prva sajamska manifestacija tek osnovanog Beogradskog sajma, čiji je vrtoglav uspon prekinut apokaliptičnim ratnim događanjima koja su uskoro usledila.

Hroničari su zabeležili da je još 1935. godine Beogradska opština ustupila besplatno, na pedeset godina, na levoj obali Save, 36,33 hektara zemljišta za izgradnju sajma. Sredstvima zajma od Opštinske štedionice, prilozima beogradskih banaka, zadužbina, preduzeća, beogradskih privrednih komora i dobrotvornim prilozima građana, u toku 1937 (tačnije, uglavnom u toku tromesečne građevinske sezone) izgrađeni svi objekti, ukupno 26 paviljona, pa je Prvi beogradski sajam svečano otvoren i održan od 11. do 23. septembra 1937. godine.

Na tom prvom sajmu, na zakupljenom prostoru od 21.148 kvm, smestila su se 883 izlagača (zbog nedostatka prostora, oko 200 izlagača je odbijeno), od kojih 99 iz 17 država sa tri kontinenta. Uspeh sajma je prevazišao sva očekivanja. Sajamske hale obišlo je oko 300.000 posetilaca iz zemlje i oko 10.000 iz inostranstva (pri čemu treba imati u vidu da je Beograd tih godina, zajedno sa Zemunom i Pančevom, sa kojima je činio Upravu grada Beograda, imao približno toliko stanovnika). Vrednost sklopljenih poslova procenjena je na tadašnjih 100 miliona dinara, a ukupan prihod prvog sajma bio je 3,14 miliona dinara.

Iako je Prvi beogradski sajam imao karakter opšteprivredne sajamske manifestacije, njegovu izlagačku, programsku i privrednu suštinu činio je tehničko-tehnološki „sektor“ – od građevinarstva, preko automobilske industrije i elektrike, do inovacija i tehničkih proizvoda potrebnih u svakodnevnom životu. Posle izuzetno uspešnog premijernog, veliki međunarodni sajmovi održavani su potom dva puta godišnje. Prolećni međunarodni sajam 1938, na zakupljenom prostoru od 22.176 kvm, imao je 383 izlagača, a na Drugom velikom jesenjem sajmu, septembra 1938, na zakupljenom prostoru od 24.785 kvm, bilo je 910 izlagača, od kojih čak 671 iz inostranstva.

Za ovu priliku, u ovom kontekstu i iz ovog vremena, vredi, pored ostalog, izdvojiti i još dva istorijski nezaobilazna „detalja“. Prvi je Prvi međunarodni salon automobila, koji je već sledećeg marta 1938. organizovan na 10.000 kvm izložbenog prostora i na kome je 107 izlagača prikazalo 375 modela putničkih i teretnih automobila, autobusa, motocikala, bicikala, traktora, pa čak i jedan motorni bager. Ovaj sajam može se, uslovno rečeno, smatrati prvim specijalizovanim izdvajanjem iz zajedničkog tehničkog gnezda. Drugi od dva pomenuta istorijska trenutka pripada tadašnjem svetskom gigantu „Filipsu“, koji je tokom jesenje sajamske priredbe 1938, a u sklopu nekoliko tadašnjih tehničko-tehnoloških čuda, emitovao prvi televizijski program u Jugoslaviji i na Balkanu. „Filips“ je pored svog (vlastitog) paviljona postavno televizijsku emisionu stanicu, čije je programe publika mogla da prati na prijemnicima u „Filipsovom“ i u paviljonu Spasićeve zadužbine. Ovaj događaj imaće, sticajem okolnosti, refleksije i na kasnije jubileje Sajma tehnike.

Sajamska delatnost je cvetala, širila se i ustoličavala kao svetski događaj sve dok je na tragičan način nije prekinuo Drugi svetski rat, koji je od sajmišta napravio koncentracioni logor, a potom ga i skoro potpuno razorio. Tokom posleratne obnove i izgradnje Beogradski sajam nije bio na listi prioriteta, pa to pitanje niko nije ni postavljao, a sporadične izložbe sajamskog profila počele su da se održavaju na drugim beogradskim lokacijama. U međuvremenu se odustalo od zamisli predviđene planom razvoja Beograda da se novi sajamski prostor podigne na Novom Beogradu, nekoliko kilometara uzvodno od njegovog predratnog mesta.

Početak nove istorije Beogradskog sajma, koja će u svom hodu dovesti i do prvog posleratnog Sajma tehnike, odnosno prvog posleratnog sajma uopšte, označila je posebna komisija formirana 1952. sa zadatkom da ispita mogućnosti za obnovu rada Beogradskog sajma. Već sledeće godine, od tri moguće lokacije izbor je pao na prostor na kome se Beogradski sajam nalazi danas, doneta je odluka o obnavljanju Sajma, formirano je preduzeće „Beogradski sajam u izgradnji“ i raspisan je javni anonimni konkurs za izradu idejnog plana za izgradnju Sajma, na kojem je, 1954. godine, za najbolji proglašen projekat arhitekata Milorada Pantovića i Vladete Maksimovića i konstruktora-konsultanta inž. Branka Žeželja. (Zbog specifičnih zahteva i uslova na terenu taj projekat je naknadno doživeo nekoliko izmena.)

Od tog trenutka, pa do samog otvaranja Sajma tehnike 1957, prve radove na uređenju zemljišta izveli su beogradski srednjoškolci u sklopu omladinskih radnih brigada, da bi ih na terenu, prema projektu koji je razradilo 89 inženjera i tehničara, nasledilo pet velikih građevinskih preduzeća, među kojima Rad, Trudbenik i Tunelogradnja, te 46 zanatskih i specijalizovanih firmi, sa 2.500 radnika i pod rukovodstvom 180 inženjera i tehničara.

Tokom proleća 1957. godine Beograd i svet bili su svedoci nastajanja jednog neverovatnog i do tada nepojmljivog građevinskog poduhvata, i u konstruktorskom i u ambijentalnom pogledu. Pod vedrim nebom nastajao je čitav jedan grad sa objektima zapanjujućih razmera i performansi. Ipak, dok su radovi još uvek bili u toku, a skele još uvek na objektima, doneta je odluka da „pretpremijerno“ sajamsko zagrevanje počne već 7. juna, i to u hali 3, gde je otvorena Izložba energetike i elektroprivrede Jugoslavije. Ova izložba trebalo je da predstavlja organizacionu i tehničku vežbu, pripremu i proveru za reprezentativan doček pre svega inostranih izlagača i posetilaca, do čega će doći dva i po meseca kasnije.

A onda je, konačno, kucnuo i taj čas. Prvi posleratni sajam – i to baš Međunarodni sajаm tehnike – širom je otvorio kapije 23. avgusta 1957. Za istoriju će ostati podatak da je na sajmu učestvovalo 1.500 izlagača, 650 domaćih i 850 stranih iz 28 zemalja sveta. (Ovaj odnos domaćih i stranih firmi – 44:56 odsto – predstavljao je u to vreme fenomen, jer je u Evropi, na najvećim evropskim sajmovima tog vremena, taj odnos bio poražavajući na štetu stranih izlagača). Samo svečanom otvaranju je, pored brojnih visokih gostiju iz zemlje i inostranstva, prisustvovalo preko 5.000 zvanica, a tokom deset dana trajanja sajamske hale je posetilo fantastičnih 1.150.000 posetilaca.

Tako je, međutim, glasio telegrafski sročen izveštaj o izuzetnosti ovog događaja, ali su se iza njega, i mnogo pre početka i mnogo posle zatvaranja sajma, krili dugotrajni, i ne samo beogradski nego i gotovo opštenarodni – strepnja, briga, ponos, entuzijazam, radno pregalaštvo, iščekivanje, samopoštovanje, nada, nedoumica, pogledi prema svetu i prema sebi, čak i odgovornost pred planetarnim tehničko-tehnološkim ali i političkim trenutkom… Podsećanja, primera i zanimljivosti radi, te 1957. godine potpisan je Rimski ugovor, kojim je začeta buduća Evropska unija; pojavio se prvi ručni električni časovnik „hamilton elektrik“; Egipćani su (ponovo) otvorili Suecki kanal; napravljen je prvi kompajler za programski jezik „fortran“; Velika Britanija je detonirala svoju prvu hidrogensku bombu; zvanični Titov rođendan počeo je te godine da se slavi kao Dan mladosti; Huan Manuel Fanđo osvojio je svoju rekordnu petu titulu u „formuli 1“; Sovjeti su izveli prvi uspešan test interkontinentalne balističke rakete R-7, koja je letela 6.000 km; u SAD su tek 1957. zakonom zagarantovana glasačka prava crncima; Grčka odbacila rumunski zahtev da se priključi Balkanskom savezu (Jugoslavija, Grčka, Turska); SSSR lansirao prvi veštački satelit „sputnjik 1“, čime je započela kosmička era, a malo kasnije i „sputnjik 2“, sa prvim živim bićem u kosmosu – psom Lajkom; te godine Zapadna Nemačka je prekinula diplomatske odnose sa Jugoslavijom, jer je ova priznala Istočnu Nemačku; proizveden je prvi automobil „trabant“; propao je prvi američki pokušaj lansiranja satelita („vanguard TV3“); čak je napravljen i prvi frizbi; u Jugoslaviji je to bila najrodnija godina od rata; Nobelovu nagradu za književnost dobio je Alber Kami; umrli su Hemfri Bogart, Arturo Toskanini, Kristijan Dior…

Povodom ovog sajma Pošta je izdala dve prigodne tematske (reklamne) marke. Na jednoj je doslovno pisalo „Posetite Međunarodni beogradski sajam“, a na drugoj „23. VIII – 2. IX 1957, Beograd, III Međunarodni sajam tehnike“. Ova numeracija (III) govori o nedoumicama i odsustvu koordinacije kad je u pitanju kontinuitet predstojeće manifestacije sa onima predratnima. S druge strane, u štampi i na radiju, izostala je svaka „numeracija“, tačnije redni broj „prvi“, pa je spektakl na Beogradskom sajmu nazivan „međunarodni beogradski sajam“, „veliki sajam“, „međunarodni sajam tehnike“, „sajam tehnike“, „sajam tehnike i tehničkih dostignuća“ ili samo – „sajam“. (Već sledeće godine na sličnoj prigodnoj poštanskoj marki pisalo je – II Međunarodni sajam tehnike!)

Impozantan građevinski kompleks, čitav mali grad sačinjen ne samo od sajamskih hala koje oduzimaju dah nego i sa objektima za smeštaj i ishranu gostiju, za istovar, sa carinarnicom, menjačnicom, bioskopom, ambulantom, pres-biroom, poštom… inspirisao je organizatore da štampaju i prospekte, plakate, letke, kataloge na stranim jezicima, snimljen je i dokumentarni film „Beogradski sajam“…

Može se reći da se uistinu čitava država bila saživela sa tim prvim sajmom. Mediji, tačnije štampa, radio i „Filmske novosti“, bez prestanka su izveštavali o pripremama, učesnicima, stanju građevinskih radova, pogodnostima za buduće posetioce… Pogotovo jer je četrdeset dana pre otvaranja Sajma tehnike sav izložbeni prostor bio rasprodat.

Tako je mesec dana pre otvaranja sajma naglašeno da će „na drugoj galeriji glavnog paviljona naši pronalazači izložiti trideset svojih najboljih pronalazaka. Zbog velikog učešća stranih proizvođača, Udruženje pronalazača je dobilo samo 100 kvm“.

Sva autobuska preduzeća i Jugoslovenske železnice obezbedile su popust od 50 odsto na svim linijama prema Beogradu u vreme sajma, ali i specijalne linije i vozove. Sva jugoslovenska transportna preduzeća, uključujući i Jugoliniju za prevoz eksponata i robe iz prekookeanskih zemalja, obezbedila su popust od 50 odsto za domaće i strane izlagače. Od stranih zemalja izlagača, popust od 25 odsto na svojim železnicama odobrile su Danska, Zapadna Nemačka, Finska, Francuska, Italija, Grčka, Luksemburg, Austrija, Švajcarska, Švedska, Istočna Nemačka i Bugarska, a Čehoslovačka čak 50 odsto.

„Na sajmištu će se otvoriti non-stop bioskop u kojem će biti prikazivani dokumentarni filmovi posvećeni nauci i tehnici“ („Iskra“ iz Kranja poklonila je za te potrebe dva projektora za filmove 16 mm i 35 mm), a u okviru mnogih priredbi za vreme sajma će biti priređivane džez večeri, revije narodne muzike, folklorne priredbe, jedna izložba skulptura na Tašmajdanu…

U visokim gradskim telima doneta je odluka da se trgovcima naloži da maksimalno srede objekte i njihove izloge, da nipošto ne povećavaju cene, nego da veći prihod ostvare većim prometom, a da što veći broj trgovina, pogotovo u centru grada, za vreme sajma radi non-stop. Mnoge prodavnice žele da na sajmu otvore prodavnice, šankove, kioske.

Pored mesta u hotelima i internatima, Putnik, Turist-ekspres i Turistički biro Beograda obezbedili za potrebe posetilaca 1.500 soba u privatnim domaćinstvima. Iz Beogradskog sajma preporučili „potragu“ za još najmanje 500. Na kraju je obezbeđeno više od 4000 privatnih soba.

Gradski odbor Narodne tehnike pripremio je moto-nautička takmičenja i demonstracije skijanja na vodi na Savi prekoputa sajmišta.

Štampan je list „Sajamski kurir“, koji će tokom sajma imati dva izdanja dnevno, a proces pravljenja biće javan.

Veliki broj proizvoda svih vrsta (uglavnom koža, drvna i metalna galanterija) imaće status „sajamske uspomene“, sa oznakom BS ili „Beogradski sajam“.

Gotovo celokupan beogradski saobraćaj biće prilagođen potrebama sajma, linije koje prolaze pored sajmišta nosiće oznaku „S“, a od Goše i FAP-a poručeno je 15 novih autobusa koji će popuniti vanredne linije.

Sve kulturne i sportske institucije, ugostiteljska i „zabavljačka“ preduzeća, predložile su svoje programe tokom trajanja sajma. U 29 beogradskih bioskopa i bašta biće tokom sajma prikazivano 45 domaćih i stranih filmova.

Za vreme trajanja sajma posetiocima će na raspolaganju biti 1500 honorarnih službenika, uglavnom studenata, koji će radi „u raznim službama kao što su prodaja novina, cigareta i pušačkog pribora, u putujućim prodavnicama slatkiša i bezalkoholnih pića, čišćenje cipela i u ugostiteljstvu“.

Jugoslovensko rečno brodarstvo uvešće tokom sajma dve vanredne linije sa dva broda za putnički saobraćaj: Beograd – Slankamen – Titel i nazad, svakodnevno, i Beograd – Smederevo – Veliko Gradište, i nazad, svakog drugog dana.

Za 1. septembar, predzadnji dan sajma, Vazduhoplovni savez Jugoslavije je zakazao veliki aeromiting, na kojem će biti prikazane egzibicije na jedrilicama i sportskim avionima i skokovi padobranom u Savu, a za 3. septemar, u čast Sajma tehnike, spektakularna baletska predstava u izvođenju Splitskog festivalskog baletskog ansambla od 140 članova.

Sedam dana pre početka sajma javnost već intrigiraju vesti o postavljanju zanimljivih eksponata i drugim zanimljivim situacijama: u hali 1 namešten je traktor sa tri pluga marke „ferguson“; veliki pneumatorični čekić „Ive Lole Ribara“ zadao velike muke jer nije mogao da uđe kroz vrata hale 1, pa je morao da se ulubi gornji deo vrata; u hali 1 izložena jedna od najboljih malih štamparskih rotacija – jedna knjiga za jedan minut; inovativna mašina za frankiranje pošte marke „frankotin“ buduća je uzdanica PTT-a; električna lokomotiva „Đure Đakovića“ prilikom nameštanja u hali 1 skliznula sa šina na beton hale (nije oštećena ali će biti potrebna tri dana za njeno ponovno nameštanje); ugostiteljsko preduzeće „Palas“ dalo 200 miliona dinara za nabavku stolova i stolica za svoja dva restorana na sajmu; zastupnik inostranih firmi „General import“ izlaže specijalni foto-aparat koji može da snima na daljinu bez teleobjektiva…

Primećeno je da se teren ispod hale 1 ugiba. Zato se pristupilo „jedinom mogućem rešenju: između betonskih postolja i potpornih stubova (držača kupole) napravljena je gvozdena komora, u koju kompresori automatski ubacuju vazduh. Koliko hala potone, toliko se vazduha pod velikim pritiskom upumpa, tako da hala stoji normalno. Stručnjaci tvrde da će to držati još 50 godina!“.

Jedna loša vest: Sajam tehnike će proteći bez očekivanog početka televizijskog programa. Iz Radio-Beograda obavestili da se zakasnilo i sa zidanjem nekih objekata i sa kreditiranjem potrebnih aparata.

Dan pred početak sajma konstatuje se da su sve hale krcate, da se očekuje oko 500.000 posetilaca, da je odštampano 7.000 svečanih pozivnica za viđenije goste; naglašeno da se na galeriji hale 1 nalazi Klub poslovnih ljudi, koji ima zadatak da povezuje i uspostavlja kontakte; posmatrači procenili da je potrebno najmanje „dan i noć“ da bi se svi eksponati pregledali makar letimično…

U petak 23. avgusta 1957, oko 9.30 časova, vrpcu ispred hale 3 svečano je presekao član Saveznog izvršnog veća Franc Leskošek, a prisutni su bili predsednik Savezne narodne skupštine Petar Stambolić, državni sekretar za poslove narodne odbrane Ivan Gošnjak i mnogi drugi.

Trećeg dana sajma, u nedelju 25. avgusta, od osam do 12 časova pre podne, kapije je prošlo 110.000 posetilaca (tokom prva dva dana bilo ukupno oko 100.000 posetilaca). Zabeleženo da mnogi posetioci, zbog gužve, ne mogu da uđu u hale pa šetaju po otvorenom izložbenom prostoru. Do podneva 29. avgusta registrovano 527.456 posetilaca. Do 12 časova na dan zatvaranja bilo ih je 1.115.000.

Prema prvim izveštajima Kluba poslovnih ljudi, samo preko njih i preko štandova sklopljeno je poslova za preko 118 milijardi dinara. Sklopljeno je ugovora za uvoz robe u vrednosti 7,5 miliona dolara, a za izvoz 10,5 mliona dolara.

Već sledeće, 1958. godine, u sklopu izgradnje Sajma podignuta je i zgrada za Klub poslovnih Ijudi, koja je preuređena u studio TV Beograd, odakle je emitovana i prva emisija, 23. avgusta, na prvu posleratnu godišnjicu Sajma tehnike i tehničkih dostignuća, odnosno Beogradskog sajma, i na 20. godišnjicu prvog „Filipsovog“ TV-emitovanja, na Jesenjem beogradskom sajmu 1938. Drugi međunarodni sajam tehnike postaje 1958. član Unije međunarodnih sajmova – UFI. Pošto nije ispunjavao uslov „petogodišnji staž“, primenjena je klauzula o „međunarodnom značaju priredbe“, ali više činjenica da je taj sajam postojao i pre Drugog svetskog rata i da je već dostigao nebeske visine.

I 10. sajam tehnike i tehničkih dostignuća 1966. godine održan je u znaku jubileja. Svečano ga je otvorio a potom i obišao predsednik Republike Josip Broz Tito, u pratnji kompletnog državnog vrha. Svoje eksponate izložila su 503 jugoslovenske i 678 inostranih firmi iz 26 zemalja Evrope, Azije i Amerike. Pojedine firme izložile su i po ceo inženjering. U hali 7, na primer, bili su sovjetski merni i regulacioni intsrumenti, a u hali 1 specijalizovana izložba alatnih mašina. Velika grupa italijanskih firmi izlagala je u hali 5, a u hali 2 se bila smestila elektroindustrija. Čini se, ipak, da je najveća atrakcija bio veliki planetarijum firme „Cajs“, smešten u hali 1. Ove uređaje već su kupili neki jugoslovenski gradovi. Planirano je da čitav jedan dan, i to 27. maj, bude posvećen automatizaciji. Svoje dane na sajmu imale su privrede Velike Britanije, Nemačke Demokratske Republike, Austrije, Sovjetskog Saveza…

Sledeći jubilarni sajam, 20. međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća, otvorio je 10. maja 1976. potpredsednik SIV-a dr Berislav Šefer. Na sajmu se pojavilo 447 domaćih i 214 izlagača iz 34 zemlje sveta. Izložni su eksponati iz oblasti građevinarstva, hemijske industrije, livarstva, rudarstva, medicinske tehnike, kompjuteri i oprema za elektronske računske centre. Novina su bile izložbe posvećene rudarstvu i tehnici u službi medicine. Poslednjeg dana sajma na Savi ispred Beogradskog sajma održano internacionalno motonautičko takmičenje „Velika nagrada Beogradskog sajma“. Na ovom sajmu bio je posebno pozdravljen prvi nastup na Sajmu tehnike zemalja u razvoju, što je bio deo praktičnog sprovođenja alžirskog dogovora nesvrstanih zemalja u ovoj oblasti, u kojoj je Jugoslavija imala mesto jednog od koordinatora.

Jubilarno 30. izdanje Sajma tehnike 1986. godine ugostilo je 474 jugoslovenska i 98 inostranih izlagača iz svih oblasti tehnike, od mašinogradnje i brodogradnje do mikroelektronike. Održana su brojna savetovanja: savetovanje korisnika i proizvođača CNC mašina, potom „Upravljanje proizvodnjom u industriji prerade metala“, savetovanje o mikrofilmskim sistemima i novim tehnologijama u informatici, savetovanje „O kompozitnim materijalima kao uslovu daljeg napretka u tehnici“, savetovanje „Pronalazači govore o tehnološkim šansama Jugoslavije“ itd.

Sledeći jubilej pripada 40. Sajmu tehnike i tehničkih dostignuća održanom maja 1996. Posle ratnih godina 1990-tih, bojkota, blokada i sankcija, na ovom sajmu su se ponovo pojavile strane firme, pre svih one iz oblasti kompjuterske industrije – IBM, AGFA, DEC… Tako je IBM predstavio IBM CMOS S/390 procesore, „ramac“ diskove, te „magstar“ trake za arhiviranje. AGFA je prezentovala opremu za mikrofilmovanje i novu generaciju skenera, a DEC do tada čudo neviđeno – jedan od najmoćnijih kompjutera tog vremena, zasnovan na „alpha“ čipu koji radi sa 12 procesora, na 300 Mhz, sa 14 gigabajta memorije i hard diskom od 10 terabajta. Jedna od sajamskih novina bilo je predstavljanje sajma CD-ROM izdanjima kako bi se domaći izlagači savremenim tehnologijama predstavili svetu.

Ni 50. Međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća iz 2006. godine, koji se poklopio sa 150. godišnjicom rođenja Nikole Tesle, nije pokazao da ovaj sajam u pohodu kroz istoriju posustaje. Tada se predstavilo više od 1150 izlagača iz 27 zemalja. Upriličene su velike nacionalne izložbe Češke Republike, Bavarske, Severne Rajne Vestfalije, Slovačke, Hrvatske, Mađarske, Srbije i Crne Gore, te grupni nastupi Bugarske i Slovenije. Izdvojeno su predstavljene Privredna komora Moskve i ruska federalna agencija Rosnauka, sa programom njihovih tehnoloških istraživanja i dostignuća. Tesli je, pored ostalog, bila posvećena izložba pod nazivom „U susret održivom razvoju planete“, koja je afrmisala Tesline radove, razmišljanja i ideje o energetskim problemima čovečanstva.

Šezdesetom izdanju Sajma tehnike i tehničkih dostignuća tako ostaje da se na ovakvoj tradiciji, kakva pripada tek izuzetno malom broju svetskih sajmova, prikaže, dokaže i preporuči kao razvojni potporni stub na koji se može računati i u budućnosti. Sa takvim pulsom, ovaj sajam je spreman i za poduhvate koji su u ovom trenutku samo – mašta.

Tekst i fotografije ustupio Beogradski sajam.

0 Comments