fbpx
Menu & Search

Boginja spuštenog krova

Boginja spuštenog krova

U toku našeg razgovora sa Ivanom, a nedugo posle Filipa, na Zvezdari nam se pridružio još jedan Citroën. Tiho i nenametljivo, iza nas se pojavio bordo DS, kakav se, poput komete, veoma retko viđa. Ipak, za razliku od padalice čiji svetlucavi trag ostavlja srećniku mogućnost izbora, jedna Boginja spuštenog krova za sobom ostavlja samo jednu želju, želju za dugom plovidbom u njenim kožnim foteljama, pred tankim jednokrakim volanom. Kako se do danas pojavila tek na jednom skupu, a gradske ulice najčešće viđa koliko je potrebno da bi došla do prvog autoputa na kom se sa svojim vlasnikom otiskivala u avanture, ova Boginja je učinila da se zaista osetimo srećnim što nam je ukazana prilika da je upoznamo i osmotrimo izbliza.

Pre nego što je postao prelepi kabriolet sa dvoja vrata, pod imenom Palm Beach koje mu je nadenuo Anri Šapron, Dejanov Citroën je bio DS 23 sa poluautomatskim menjačem. Ipak, tokom njegove konverzije ništa nije prepušteno slučaju: „Nacrte sam posle dugog istraživanja dobio od Noel Šapron, ćerke Anrija Šaprona.“ Strogo vođen preciznim podacima, izradu je poverio Žiki Aleksiću, majstoru čija je radionica u podnožju Avale specijalizovana za Citroënova vozila, a posebno seriju DS. Tokom svoje duge karoserističke karijere, gospodin Šapron je ručno izradio oko hiljadu i trista ovih kabrioleta: „On ih je ručno izrađivao od Citroëna DS koje je sam kupovao, tako da je svaki donekle različit, a dešavalo se i da budu asimetrični. Uz to, hrom koji je Šapron mnogo voleo bio je veliki izazov. Zbog toga, gradnja celog automobila je trajala oko devet godina — najlakše je bilo sklopiti ga, ali je najveći deo vremena utrošen upravo na prikupljanje delova“ priznao nam je.

Svaki stari Citroën, a posebno DS u sebi krije nešto nezemaljsko, ali bliski susret sa Dejanovom Boginjom bio je zaista poseban. Pred pustom zvezdarskom opservatorijom, na jarkom suncu sijale su se dugačke hromirane lajsne koje su se prostirale duž njenog oblog tela sa diskretnim zlatnim odsjajem. Mesto u kome su se, pre prvih Traction Avanta na gradskim ulicama, beležila kretanja nebeskih tela bilo je tihi svedok još jednog našeg susreta sa estetikom i tehnologijom na granici ljudskog. Oduševljeni i radoznali, zavirili smo pod veliku haubu. „Umesto direktnog ubrizgavanja, stavio sam karburatore i time dobio dosta na snazi, ali i na potrošnji.“ uz osmeh nas je upoznao sa njenim srcem.

Iako je ovaj Citroën stvoren za krstarenje bulevarima, njegov vlasnik ga radije vodi na dugačka putovanja po otvorenim putevima Balkana: „Sa nekoliko Ajkulaša smo išli na put kroz celu Srbiju, Makedoniju i Albaniju. Sjajno je biti u društvu nekoliko Ajkula na jednom mestu, u koloni na autoputu.“ Uz demostraciju podignutog mekog krova, koji je Šapronu bio večiti problem, Dejan nam je pokazao i rad hidraulike, dok se Citroën gotovo trenutno podizao i spuštao. Posedovati ovakav DS ravno je snu, ali on ipak nije potpuno kompletan: „Neke delove je vrlo teško, gotovo nemoguće naći, a kada se pojave, naprosto su preskupi — primera radi, ratkapne koje podsećaju na one sa američkih automobila i Chapron amblemi.“ Bez obzira na to, ovaj jedinstveni DS je plenio svojom lepotom.

Kratko druženje po vedrom jesenjem danu završilo se kasnije nego što smo planirali i niko se zaista nije bunio zbog toga. Sa platnenim krovom ponovo iza zadnjih sedišta, Citroën je otplovio iz kruga opservatorije, ostavivši nam vremena da posmatramo njegovu savršenu liniju koja se gubila iz vidika. Dok smo je gledali kako zamiče niz staru kaldrmu, nismo mogli da se ne zapitamo kada ćemo ponovo prisustvovati izlasku ove jedinstvene Boginje na ulice našeg grada.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autori fotografija: Miloš Nikodijević i Mihailo Kečenović

1 Comment

  1. 8 godina ago

    Свака част за Ајкулу. Љути противници по гласању :), али ауто за максимално поштовање. Предивно. Поздрав!