fbpx
Menu & Search

Miloš i Corolla su gradili nasleđe

Miloš i Corolla su gradili nasleđe

Mnogo pre nego što je Autoslavia i nezvanično započela svoj život, te dok se samo krčkala kao ideja, i Miloš i ja smo znali da jedan automobil, jednog vlasnika i jednu priču moramo da pronađemo i otkrijemo. Toyotu Corollu prve generacije viđali smo obojica, Miloš ju je više puta i instagramisao, ali nikada niko od nas dvojice nije uspeo da nađe onaj sudbonosni trenutak kada je bilo moguće zaustaviti vlasnika i pitati ga šta je sa svojim automobilom doživeo. Iako nije velika i bela, niti je ikoga od nas uskratila za nogu, lovili smo je Zemunom kao Mobija Dika, znajući da će jednom jedan od nas dvojice biti kapetan Ahab ove potrage.

Jednog toplog letnjeg dana, šetajući na neku od poslednjih rundi dogovaranja oko misije koju će Autoslavia širiti, Corolla se ponovo našla ispred mene. Videvši da na stepenicama tekstilne radnje ispred koje je bila parkirana sedi stariji gospodin, upitah ga da li slučajno zna čiji je ovaj automobil. „Znam. Moj je automobil.“ odgovorio mi je sa osmehom. I razgovor je počeo…

Iako je vreme bilo mnogo manje prijatno nego tog dana, Miloš, dugogodišnji vlasnik Corolle koju vam danas predstavljamo, bio je podjednako dobro raspoložen za razgovor. Ponovo, i nadamo se sa obostranim zadovoljstvom, prošli smo kroz osnovne činjenice — kao drugi vlasnik ovog malog Japanca proizvedenog 1968. godine vozio ju je od 1974. Od ostalih do sada predstavljenih automobila, Miloševu Corollu izdvaja to što je ona, sa svojim vlasnikom, stvarala nasleđe.

U Milošev dom, Corolla se uselila slučajno. „Automobil sam kupio od kolege sa posla“, seća se Miloš, „kancelarija nam je gledala na Trg Marksa i Engelsa, i svako malo, kolega se šalio kako bi bilo dobro da kupim onaj mali crveni automobil koji se izdvajao na parkingu.“ Miloš je vozačku dozvolu dobio kasno, sa u svojoj tridesetoj, te 1974. i smatrao je da je „prestar za tu neke vožnje i automobile“ Međutim, malo po malo, stavovi su mu se menjali, a prilike dozvoljavale kupovinu. Oformljena je komisija sastavljena od prijatelja koji su se malo više interesovali za automobile, Corolla je probana, vožena, a kupovina se završila rečenicom „Ma neka, vozićeš ga nekoliko godina, pa ćeš kupiti novi!“ Četiri decenije kasnije, to se i dalje nije desilo.

Iako su je japanski inženjeri osmislili i konstruisali kao gradski automobil, Miloševa Corolla je svoj 1.1l motor gotovo svake godine protezala do Grčke. U ime nekih boljih vremena, posle smrti supruge, Miloš je sa ćerkom ponovio to putovanje 2011. godine. Sa Grcima ih vezuju i prijateljske, ali čak i kumovske veze, budući da su upravo oni krstili njegovu ćerku. Za skorašnje putovanje Miloš govori da je bilo isto kao pre, ali nam se požalio da nije bilo toliko bezbedno voziti je noću, a uz to, izdvaja i jednu anegdotu: „Najveća neprijatnost koja nam se dogodila bila je zaglavljivanje Corolle na plaži. Kako je pogon na zadnjoj osovini, nikako nije mogla da se iskobelja iz peska u koji sam je ostavio. Sreća, neko je imao džip, pa smo je polako izvukli na bezbedno!“

U jednom trenutku, Miloš mi daje ključeve u ruke: „Daj, probaj je“ ubeđuje me da sednem za njen veliki tanki volan i obiđem kružić koji počinje na parkingu na kom ju je drugi Miloš fotografisao. Naravno, takvu ljubaznost i predusretljivost nisam mogao da odbijem. Ne vezavši pojas, koga nije ni bilo, izvozao sam vremešni autić o kome vlasnik vodi brigu više nego mnogi o svojim novim ljubimcima. Iako ga automobili i mehanika nisu zanimali, tokom godina je Miloš istrenirao sluh, tako da već dugo bez greške zna koji je deo spreman za promenu, a ruke, koje će izvršiti operaciju na bilo kom delu, takođe su prošle isti trening. Što se samih delova tiče, oni su kupovani, poklanjani, trampljeni, skidani sa malobrojnih drugih primeraka, a srećom, uvek ih ima dovoljno. „Izgradio sam solidnu rezervu“, odaje nam najvredniju tajnu višedecenijskog uspešnog održavanja svoje Corolle.

„U vozačkom smislu, on će me nadživeti“, govori, ovog puta bez osmeha koji je pratio veći deo našeg druženja, „Za koji mesec, idem na produžavanje vozačke dozvole, i ovog puta ću je dobiti, ali je pitanje da li ću i sledećeg.“ Do tada, Miloša i Corollu ćete sigurno videti na ulicama Beograda i Zemuna. Ako se to dogodi, pozdravite ih kako im dolikuje, jer su oboje gradili nasleđe koje danas zajedno čuvaju.

Autor teksta: Đorđe Sugaris
Autor fotografija: Miloš Nikodijević

3 Comments

  1. […] Miloš i Corolla su gradili nasleđe […]

  2. […] Miloš i Corolla su gradili nasleđe […]

  3. Nenad Kokot
    9 godina ago

    Postovani,

    ja se profesionalno bavim najmom vozila za filmove, reklame i spotove i zeleo bih da ostvarim saradnju sa vama. Ukoliko ste zainteresovani za saradnju prvo bih vas zamolio za kontakt broj Milosa vlasnika toyote corolle.

    http://www.imdb.com/name/nm2139324/